Pero – Sarabela Drljan

Pero
 

Mlad čovjek nema strpljenja da živi život polako, ne zna da sakuplja mudrost zrno po zrno, već žuri da stigne svukud, a nikud.

Mladost je opojna zamka koja obmanjuje srca, vid i sluh.

Neka te ne zavaram ovako star, sijed i trom. I ja nekada bih mlad, ali u istu zamku kao i ti upah. Griješih, lutah, padah.

Reći ću ti tri tajne koje spoznah na kraju, ako želš, a ako ne, onda dalje ne čitaj već nastavi da živiš kao i do sad.
A tebi što želiš, evo, dajem ih na dlan.

Prva je o znanju.

Znanje je kao dobro odgojen čovjek koji je neophodan svijetu, baš kao što je voda zemlji, cvijet pčeli, mlijeko odojčetu. Pa nek se naše znanje uvećava. Učimo, čitajmo, jer to je milost i veliki dar.

Druga je o duši.

Drvo ima svoje korjenje duboko u zemlji, to znaš. Ali, i drvo ima svoje slabosti, pa ako ga napadnu insekti ili male štetočine, velike nepogode,aq ono će strunuti. Isto je i sa dušom. Nju hrani lijepa riječ od koje sve buja i raste. Pa zalivajte jedni drugima duše.

Treća je o sudbini.

Naučio sam ovo. Zbilja, ništa nije tek tako stvoreno. Iz jednog nauma sve biva. Jednom davno pera ispisaše svoje, pa sve biva onako kako piše.

Dragi moj čovječe, zato ne žuri. Mladosti i tako nije dato da zna.

Ipak, neka te raduje da si samo putnik ovog svijeta. Zato ne žuri.
Ne hrli. Čeka te drugi, ljepši i bolji.

Na kraju ti šaljem pozdrav vječni.
Ja ti rekoh, a ti prosudi.

Sarabela Drljan