28.04.2018.
Poezija

Pomisli samo

Pomisli samo

 

 

Pomisli,

Koliko nas neba čeka

Negde tamo, visoko, duboko, i

Blizu i daleko

 

Koliko će šumeti listovi raznih boja

Našeg drveća mnogobrojnog

Tamo negde i blizu i daleko

 

O koliko će vetrova svirati među

Vrhovima planinskim, bliskim i dalekim

I koliko će vila dragih nama pevati

Pesme prastarih vremena i bliskih

I dalekih

 

Koliko će ptica proleteti nad nama

Negde ovde i negde tamo

O koliko će krila  pod granjem šumeti

 

O koliko će iskri vode od

Sunca zaplamteti i koliko će zvezda

Nas, na puteve ispratiti i dočekati

 

Koliko će, puta ruke se isprepletati

Nad cvetovima bezkrajne ljubavi

 

Koliko će imena naša puta, na nebu

Se srcem ispisati ovde i tamo negde

I blizu i daleko

I koliko snova se odsanjati

Zajedničkih zatalasanih odjecima

Glasova  duša naših

 

O koliko, o koliko će ružica rosnih

Rumenih iscvetati na poljima brojnim

Našim dušama vajanim

 

O, lepote radosti hodanja

Po travama smaragdnim, safirnim

Životima bliskim i dalekim, a našim!

 

Pomisli samo!

 

Verica Stojiljković