Povedi me
Povedi me u predjele
maštom snova zagrljene,
tamo gdje se voli
snažno, bez grijeha.
U bašti bezvremenskoj
najljepši buket mi uberi,
kao kristal zvonkog smijeha,
da romorim i žuborim
sjajem sunca obasjana,
nježna, kao breze grana.
Otvori mi tajna vrata
što do tvoga srca vode
da zagrlim tvoju čežnju
što k’o rosa kapa,
da upletem kose svoje
sa pramenjem sretnih zraka,
pa da svijetlim samo tebi
kad naiđe vrijeme mraka.
Ifeta Hrnjić