Predstavljamo – Dušanka Kotur Ugrica

Dušanka Kotur Ugrica, rođena 22. decembra 1970. godine u Badenu u Austriji.

Djetinjstvo je provela u Kozarskoj Dubici, gdje je završila osnovnu i Srednju tehničku školu kao tekstilni tehničar.

Od 1992. godine živi u Švajcarskoj, gdje nastavlja dalje školovanje u smjeru medicine. 

Njena velika ljubav je pisanje i  čitanje literature. Uživa da piše priče o istinitim događajima . Do sada je objavila dvije  knjige  KAO MELEM NA RANU  i ZAGONETNA SOBA koje su prevedene i na njemački jezik . 

Član je Međunarodnog udruženja književnih stvaralaca i umjetnika “Nekazano”.

Podpresjednik i sekretar je  udruženja pisaca Literarni krug ZLATNO PERO u Švajcarskoj.

***

NATRULE STEPENICE

Izlizale se potpetice

Starih cipela.

Tako izlizane,

Na trule stepenice  stale .

Ostarile,

Glas izgubile,

Postale nečujne.

Zanijemile od godina .

Prilagodile se koracima.

Zagrlivši stopala,

Koračaju kao nove

I stižu do cilja.

Ni za natrule  stepenice

Ne zapneš .

Godinama bliske ,

 Međusobno se paze .

Jede natrule ,

Druge izlizane.

SUZE OLAKŠANJA

U ranoj zori iskra

Pogleda leti prema tebi

Očima odapnem let ptice

 Uživam u osjećaju slobode

 Veseli me prizor  svitanja

Obojen posebnim bojama

A ledan strah dotiče srce

Od sumnje lazi i košmara

Domišljam  pogledom

A znam da

Niko ne osjeća bol na isti način

Ni suze olakšanja

Ne mogu da ga ublaže lako

Samo

Promjene  čovjeka iz korjena i

  Razočarenje postane mana

Varira ali

Nauči ga na  strpljivost

Podari mu energiju za  izdržljivost

SNOVIĐENJA

U stvarnosti bunila

Izmotavaju se

Nerazumljive riječi

Često haluciniraju

U snu

Postojiš u blizini i

Doživljavam sve što želim

Hoću i što mi brane

Buncanje

Dezorijentiše mi um

Izgubim se u vremenu i prostoru

Buđenje

Me u šoku ostavi i

Želim da san traje

Do vječnosti da se

Sa jutrom u javu pretvori

SPOMENIK RADOSTI

Čuvaću te

Kao posljednju želju

Nevidljivu aortu od bola

Kao suzu od grubosti

U rebrima ljubavi

Sačuvaću  ti ime

Željom ću da te  grlim

Polako hvataćemo izgubljeno

Savladati sve strpljivo

Rećićemo

Zbogom svemu što zaboli

Branit se od pakosti i

Graditi spomenik radosti

STRAHUJEM

Bojim se da nas ne ureknu

I nemam hrabrosti

Reći drugi razlog

Zbog kojega te hoću

Pored sebe

Strahujem

Da ću prizvati zle sile

Pa da nas osude

Na doživotno traženje

Istina je

Da nam život daje mnogo

Kada tražimo malo

Ti si moje mnogo

Nasmiješ me uvijek

Kada mi dođu te misli

Jer u tebi su sva svitanja

I želim da vječno

Lutam u tvojim očima