Predstavljamo - Aleksandra Lekić Vujisić

Aleksandra Lekić Vujisić rođena je 1979. godine u Podgorici. Po obrazovanju je profesorica engleskog jezika i književnosti, a uz redovni posao bavi se pisanjem poezije i proze za djecu i odrasle. Pisanjem se bavi od malih nogu – i ako od njega ne živi, kaže da sasvim sigurno za njega živi. Govori engleski i italijanski jezik, završila je više stručnih kurseva iz različitih oblasti u zemlji i inostranstvu, a pokrenula je i nezavisni kreativni projekat “Čigralište” koji se bavi promovisanjem čitanja u ranom uzrastu: www.bajke.me. Njene pjesme i priče nalaze se u zbornicima i zbirkama širom regiona i svijeta, a osvajala je i nagrada na književnim konkursima organizovanim u Crnoj Gori i regionu.

 Objavila je sljedeća djela i za neka od njih osvojila nagrade:

 - priča „Točak“ objavljena je u zbirci „Gradske priče 4“ (izdavač: Albos, Kruševac / Grafomed, Aleksandrovac, maj 2009. godine);

- treće mjesto na poetskom konkursu časopisa za kulturu, književnost i društvene teme AVLIJA 2011. godine za pjesmu „Besana“; ista pjesma je objavljena u zbirci “Tajna pjesme”, a u skladu sa konkursom “Poezija godine 2021. - IV ciklus” koji organizuje Balkanska pjesnička unija (Udruženje za kulturu “Nova svjetlost” iz Bosne i Hercegovine);

- drugo mjesto na regionalnom takmičenju za kratku priču „Pismo sebi, dvadeset godina unazad“ – konkurs kluba „Pisci i književnost“ iz Zagreba 2021. (januar 2021.), izdavač Redak, Hrvatska;

- priča za djecu „Kako je Kalina naučila da pliva“ objavljena u zbirci kratkih priča odabranih na konkursu „Čitam, pišem, rastem“ koju je organizovao Centar za komunikacijske studije i istraživanja iz Beograda 2020. (decembar 2020., januar 2021.)

- nagrada „Triptih“ za najljepšu ljubavnu poeziju na XX konkursu „Pjesma nad pjesmama“ na temu „U ljubavi otkupljen“ – Književnog „Kluba umjetničkih duša“ iz Mrkonjić grada – (februar 2021.);

- objavljena pjesma „Trećem“ u Zborniku poezije povodom književnog konkursa „Ljubav i vino“ (februar 2021.);

- prva nagrada na poetskom konkursu Međunarodnog literarnog udruženja “Rusija-Srbija-Bugarska” pod nazivom “Ljubav i proljeće“ (pjesma „Ako“ objavljena u istoimenom almanahu ovog udruženja“ – 08.03.2021.);

- izabrana poezija za odrasle je uvrštena u Tom I Vavilonske biblioteke (mart/april 2021.);

- pjesma “Pusti me da ne znam” je dobila pohvalu na 8. međunarodnom konkursu za poeziju koji organizuje Udruženje Pisci i Književnost iz Zagreba i dio je zbirke pjesama “Povezani stihom”, u izdanju izdavačke kuće Redak iz Hrvatske (April 2021.);

- pjesma „Proljećna noć“ je uvrštena u „Zbornik uspomena“ koji izdaje Kreativna radionica Balkan iz Beograda (april 2021.).

* * *

Kad bih mogla

Kad bih mogla tek tako da napišem

pjesmu - sigurno bi bila o tebi.

Pisala bih satima, možda bih bila žedna

i nenaspavana i željna muzike,

možda bih promrzla ili bi mi trnulo

cijelo biće

- a možda bih se stopila sva sa sjećanjem i

ponovo sastavila raspukle komadiće.

Kad bih mogla tek tako da naslikam

pejzaž - sjetila bih se nepreglednih suncokreta;

i mora biti dobro i mora biti sjajno –

ili bi možda išlo ovako: ulje na platnu

- sklanjaš mi pramen kose s lica nehajno.

Kad bih mogla tek tako da ćutim,

o svemu onome što najčešće slutim,

tako bih čarobno ćutala za tebe -

ili bi možda išlo ovako: čin treći -

ćutim za sebe, ćutim za sebe.

Nikad ti nisam rekla

Nikad ti nisam rekla

da imam taj neki zid

koji me odvaja od buke i bijesa

koji ne zna za stid

Nikad ti nisam rekla

da mnogo mi fale slučajni susreti

koji se pretvore u dane

i ne znam da li ćeš razumjeti

Nikad ti nisam rekla

da često mislim o tvome danu

kako samo protiču godine

i kada sjećanja stanu

Nikad ti nisam rekla

da ću svašta bez tebe umjeti

a da neću, sigurno neću

ništa od ovoga jednom razumjeti.

Za nerazumne

Slušaj kako večeras

vrište sve jele povijene

pod snijegom obećanja

dok vjetar im nemarno lomi grane,

kako se lako raprše sjećanja

i sve ono što pod led

od snova stane.

Ne znam šta mi poručuješ večeras,

ne razumijem jeku ranjene šume,

ne znam i ne pitam za nas,

za nerazborite, za nerazume.

Gledaj kako te kiše tjeraju daleko,

jer ne znaš, jer ne vjeruješ i

ne čekaš da ti vjetar poruku prenese,

gledaj - kada jezike daljine ne čuješ,

dalekim putevima leda zanesen.

Ne znam šta mi poručuješ večeras,

nad glavom se stari zavjeti krune,

ne znam i ne strepim za nas,

za nerazborite, za nerazumne.

Ako

Ako moram večeras da izaberem

jednu pjesmu

koja će nahraniti sjećanje -

neka to bude ona u kojoj

se na prstima iskradam i kršim obećanje.

Ako moram večeras da pitam

pitanje jedno,

pravo da imam samo na to jedno -

onda ću glasno iz grla upitati

da li je bilo svega vrijedno.

Ako moram večeras da zaboravim

samo jednu noć

kao da biram loši film -

neka nestane proljećni suton,

i mi sa njim, i mi sa njim.

Besana

Neću večeras lagano zaspati,

Jer suviše toga nosim na savjesti,

Previše života

Po glavi mi se mota,

Previše želim, previše se veselim,

Prečesto bježim, prečesto se selim.

Ukratko – previše svega ima kod mene.

I zato izvini ako ni tebi ne dozvolim

Da zaspiš,

Zato se ne čudi ako ti život pod kapke

Podmetnem

Umjesto snova.

Ukratko – preduga za nas noć je ova.

Neću ti vjerovati

Kada se okreneš na drugu stranu.

To si još uvijek ti i ako ti ne vidim lice,

Obrise najslađeg ubice,

Previše mislim, previše pitam,

Prečesto govorim, prečesto skitam.

Ukratko – previše svega ima kod mene,

Zato me večeras nerviraju

Sjene,

Zato se ne čudi ako iskočim

Iz kreveta kao

Iz voza.

Ovo je mala besana nervoza.