Valentina Milačić je rođena 1966. godine. Autor je pet knjiga poezije i jedne stručne knjige iz oblasti predškolstva. Knjige poezije: “Ime tišine“, “Vijenac nesanice“, “Bliznakinja groma“, „ Kami do kamena“ i „ Užarena lavanda.“ Naslov stručne knjige je „ Kompetencije vaspitača u igrolikom procesu sažimanja teorije i prakse.“ Dobitnica je nagrade „Stražilovo.“ Nominovana je za nagradu “ Branko Marčeta.“ NJen književni i profesionalni profil sažima Svetosavska nagrada Ministarstva prosvjete i kulture za izuzetne rezultate u oblasti predškolskog vaspitanja i obrazovanja djece i doprinos kvalitetnijem vaspitanju i obrazovanju u Republici Srpskoj. Član je Društva književnika „Sunčani breg“ iz Beograda, Instituta za dečju književnost iz Beograda, Udruženja književnika Republike Srpske i Udruženja književnika Srbije. Njene pjesme su objavljene u brojnim časopisima, zbornicima, antologijama, na portalima i sl. Pjesme su prevedene na makedonski, mađarski i engleski jezik.
MOJ PUT
Moj put je usavršio
moje vrline i mane.
" Med u žuč",
plimu u oseku
preobratio.
Rezervisano strpljivost
na autobuskoj stanici,
u pravcu
romantičarske vjetrometine,
sa vjerujućim pogledom
na jutro
između ravnice i planine.
SAN BEZ RIME
Sa neviđenim
ukrštam viđeno.
Kalem žudnje,
uzorak tišine.
Prosvećujem predah,
san bez rime.
Sa viđenim
ukrštam neviđeno.
IDEJA
Ti si ideja,
o kiši koja pljušti
o kiši koja ne pada
o kiši koja pada kao po kap
o kiši koja će padati.
Ti si ideja,
kamena i sjene
uslišenih godišnjih doba
u hodočašću osmijeha.
Ti si ideja ravnice
o temi planine.
Beskrajan
vidokrug sna.
PROZORI LJETA
Ljeto je na salašima,
planinama, morima.
Ljeto je u sutonima,
zatonima,
na čardacima
u suncokretima.
Ljeto je u dubinama
daljinama,
prostranstvima
visinama.
Ljeto je
u tananim mislima,
u sjenci zalutalog damara
s jutrom boje lavande.
Ljeto je
na površini tvojih dlanova
i na vjetrometini moje čežnje.