22.03.2025.
Poezija
Primorski sonet - Ana Ahmatova
Primorski sonet
Tu od mene je sve vječnije,
sve, s kućicom ptičjom laganom,
i zrak u dahu svom proljetnom,
koji preletjet more smije.
Glas vječnosti sve bliži mi je
s neodoljivošću nestvarnom,
i nad tom trešnjom rascvjetanom
lagani mjesec svoj sjaj lije.
I čini mi se tako laka,
bijela do smaragd-šumaraka
stazica, tajim kamo smjera…
Svijetlo je ondje kraj drveća,
i na aleju me podsjeća
kraj carskoselskoga jezera.
