Putopis – Haris Bukarić

Putopis

Ej, nesrećo, već je noć

I zvijezde se tiho pale

Tebi dalekoj, htio sam poć´

Al´ mi stope nisu znale

Gdje da te nađu...?

Ni jedan mi kompas pomogao nije

Nit´ sjevernjača nit´ mape dvije

Praznoga džepa kroz šume sam kročio

Pod krošnjama noćio, guste im grane

Brojao sate i brojao dane

Ali te tu našao nisam...

Ukradem onda čamac pust

Krenuh niz klisure rijeka

Uz mene pliva zvijezda neka

Lašva lijepa, sva u zelenom

Gura me valovima u bujne dubine

U zelene daljine

Ali, ni tu se nije skrila ona koju tražim.

Ostavim čamac na isto mjesto

Pa mi pogled pobježbe gde bježi često

Očima pomilovah Mjesec plemeniti

"Mjeseče, Mjeseče, možeš li bar ti

Da mi kažeš gdje se sakrila?"

A on me gleda, dugo šuti,

Nešto mumlja, nešto muti

Pa teškog srca, napokon reče:

"Tamo gdje ti duša teče

I gdje klisure kamenite sječe

U snu koji ti je najdraži

Tamo, eto tamo je potraži!"

Nezadovoljan i umoran, ponovo krenem

Dođem gdje trebao sam biti

Al se naglo iz iluzije prenem

Ama niko se kao ona ne može skriti

Čak ni u snovima je nema više...

Haris Bukarić

 
Bukarić Haris rođen je u Travniku 2003. godine.

Živi u Gornjem Vakufu – Uskoplju (Bosna i Hercegovina). Pohađa Gimnaziju u istom gradu. Završio je i osnovnu muzičku školu,. Odsjek Klavir u Gornjem Vakufu – Uskoplju.

Zastupljen je u nekoliko zbornika i almanaha. Djela su mu objavljivana u BiH i Hrvatskoj. Nema samostalne zbirke.

Najviše piše poeziju, ali i priče. Na školskim konkursima više puta je nagrađivan prvim mjestima.

Član je teatra FEDRA iz Bugojna gdje glumi, svira i recituje.