Putopis
Ej, nesrećo, već je noć
I zvijezde se tiho pale
Tebi dalekoj, htio sam poć´
Al´ mi stope nisu znale
Gdje da te nađu...?
Ni jedan mi kompas pomogao nije
Nit´ sjevernjača nit´ mape dvije
Praznoga džepa kroz šume sam kročio
Pod krošnjama noćio, guste im grane
Brojao sate i brojao dane
Ali te tu našao nisam...
Ukradem onda čamac pust
Krenuh niz klisure rijeka
Uz mene pliva zvijezda neka
Lašva lijepa, sva u zelenom
Gura me valovima u bujne dubine
U zelene daljine
Ali, ni tu se nije skrila ona koju tražim.
Ostavim čamac na isto mjesto
Pa mi pogled pobježbe gde bježi često
Očima pomilovah Mjesec plemeniti
"Mjeseče, Mjeseče, možeš li bar ti
Da mi kažeš gdje se sakrila?"
A on me gleda, dugo šuti,
Nešto mumlja, nešto muti
Pa teškog srca, napokon reče:
"Tamo gdje ti duša teče
I gdje klisure kamenite sječe
U snu koji ti je najdraži
Tamo, eto tamo je potraži!"
Nezadovoljan i umoran, ponovo krenem
Dođem gdje trebao sam biti
Al se naglo iz iluzije prenem
Ama niko se kao ona ne može skriti
Čak ni u snovima je nema više...
Haris Bukarić
Bukarić Haris rođen je u Travniku 2003. godine.
Živi u Gornjem Vakufu – Uskoplju (Bosna i Hercegovina). Pohađa Gimnaziju u istom gradu. Završio je i osnovnu muzičku školu,. Odsjek Klavir u Gornjem Vakufu – Uskoplju.
Zastupljen je u nekoliko zbornika i almanaha. Djela su mu objavljivana u BiH i Hrvatskoj. Nema samostalne zbirke.
Najviše piše poeziju, ali i priče. Na školskim konkursima više puta je nagrađivan prvim mjestima.
Član je teatra FEDRA iz Bugojna gdje glumi, svira i recituje.