27.12.2021.
Poezija
Razapeta vječnost - Vanja Parača
Razapeta vječnost
Kažem ti da su noći mrtve
kad dani sjećanjima progmižu,
pa mi se čini da ukus proljeća čujem
na vrhu sapletenog glasa
što pod grlom savija uzdahe.
Možda me nečuj u pogledu čuje
kad ptica postane krhka za moje snove.
Još čuvam plamen ranjene zvijezde
koja čežnji ne dopušta svjetlost.
Kažem ti da su želje rođene
od prljavog pepela i nebeskog praha.
Oživljene trenutkom
al’ korakom razapete,
u gutljaju tanke riječi
zapisana je sudbina.
Možda vječnost zaškripi
kad ulica zaspi i ostane sama.
Za jednim Danas kaskamo već dugo,
od svitanja do mrklog mraka.
Vanja Parača
_____________
Ilustracija: Free Net
