30.12.2020.
Poezija

Robovi duša - Ivan Španjić

 

 

Robovi duša 
 

 

Nismo mi ovog života roblje,

a ni smrt nas neće isto bosti

nožem svijeta što je samo groblje

i marljivo skuplja naše kosti.

 

Ne, mi smo svoje duše robovi.

Igramo kako nam ona svira.

Ne mogu ju zatočit´ grobovi –

duša božanstvene note dira.

 

Al´ za nju nema pakla il´ raja.

Duša je sama sebi svoj vladar

i ja se ne plašim njena sjaja;

pratim ju i kada nisam kadar.

 

Duša nije moja, ne, ja sam njen,

ovo je njena pjesma što stvara.

I ne želim bit svoj, ne, ni za tren.

Od nje nema boljeg gospodara.

 

 

Ivan Španjić