Robovi duša
Nismo mi ovog života roblje,
a ni smrt nas neće isto bosti
nožem svijeta što je samo groblje
i marljivo skuplja naše kosti.
Ne, mi smo svoje duše robovi.
Igramo kako nam ona svira.
Ne mogu ju zatočit´ grobovi –
duša božanstvene note dira.
Al´ za nju nema pakla il´ raja.
Duša je sama sebi svoj vladar
i ja se ne plašim njena sjaja;
pratim ju i kada nisam kadar.
Duša nije moja, ne, ja sam njen,
ovo je njena pjesma što stvara.
I ne želim bit svoj, ne, ni za tren.
Od nje nema boljeg gospodara.
Ivan Španjić
