06.06.2018.
Poezija

Romansa šljivinog drveta - Spasoje Komnenić Zis

Romansa šljivinog drveta - Spasoje Komnenić Zis

 

 

 

 

 

 

Sada mi svako može reći da lažem

ponekada kada o njoj govorim

Ali ja šljivu nikada ne jedem

i jedino od šljive rakiju ne pijem

 

Preskočio sam zid i pregazio maline

Prošao ogradu od niskog šiblja

pa uskim puteljkom između zasada

Stigao do male klupe ispod drveta

A ona je već tu čekala

I nadalje ništa nije moglo

da se spreči

A đavo bi ga znao

da li se posle kajala

Jer noć je bila vedra i vrela

A mi tek od skoro nismo bili deca

 

Iznenada i bez razloga psi su zaćutali

A nebo ispustilo srebro svetlosti

Po krošnjama i niskom rastinju

Grobna tišina je sama prevarila strah

I ostavila ubrzano disanje kao jedini zvuk

A stotine ruža iz komšijske bašte

Nadmeno su se ponašale

I samo kvarile njene mirise

Blag vetar niotkakve koristi

Topio je razmekšalu kožu

I mešao je sa iznenađenim biljkama

I dok je mesečev horizont

Ritmično sekla crna testera planina

Postadosmo trava i zemlja

I znoj koji je natapa

A đavo bi ga znao da li se posle kajala

Ali ljubila me je sve do jutra

Usnama nežnijim od toplog mleka

I možda samo bašta jedne bake

Još uvek pamti šta mi je sve rekla

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A sada mi svako može reći

da lažem Jer ništa su reči

i bedno je sećanje

I sam život je ništa

Jer te noći sam tri puta

na samrti bio I još bi umirao

Da nas zora nije

sunčevim zracima probola

Ispod šljivinog drveta

Samo tada sam najlepše piće

Iz zvezdanog pehara pio

I zauvek ga tu pod šljivom ostavio

 

I zar je važno šta je sada istina

 

Jer još od toga davnoga doba

Mašta je moje sigurno skrovište

A san o večnoj strasti

i ljubavi Lična adresa i tajno dvorište

I dok godine slažem u vojnički kazan

Gde varjača zaborava sve melje i meša

Priča o devojci šljivi i mesecu

Vredi sve više i sve je lepša

 

A sada mi svako može reći da lažem

Ponekeda kada o njoj govorim

Ali ko će mi otkriti šta je to lepota

I objasniti kako nastaje sreća

I kada pesma počinje

A gde se završava

Samo u jedno sam potpuno siguran

Od te noći ne bojim se smrti

 

A nje se ne boje samo mrtvi.

 

 

 

 

Spasoje Komnenić Zis