Sa ove strane raja
Svetla se gase.
 Završavaju se svi
 sati ludila
 u ovoj ulici.
Leto spaljuje
 korake za nama,
 dok se barke lenjo
 klate uz obalu.
Živim ovaj tren.
 U ponoć zaćutim,
 umorim se,
 pogled mi odluta
 i izbegavam slutnje.
Polumračne sobe
 i skrivanje od svih.
 Hajde da noćas
 budemo ljubav.
 Nasmejani prozori
 i šareni prolazi
 u mojoj glavi.
I note, u čudni čas,
 što prekrivaju usne
 i stvaraju od reči
 tajanstvenu muziku,
 kada vasiona,
 načičkana zvezdama
 šumi u njima šapatom
 skrivenih mora,
 a tišina najavljuje
 našto tako izvesno:
 želju za poljupcem,
 koji će izmeriti
 čežnju vrele krvi
 svih mladih godina.
I neizbežne slutnje.
 Šum kiše u daljini.
 Jedan januar,
 daleko napred,
 i nečiji tragovi,
 što žmure pod mojim
 toplim usnama.
Osluškujem vetar
 kako donosi nove
 senke iz sutona.
Hoće li šaputati
 istom tugom i čežnjom
 u nečijoj kosi,
 kada nas odnese
 preko poleglih trava?
Bojan Filipović