Sad već i znaš

Iščezla je boja javora

s ovog praga presušenog

i tvog malog prsta.

Bacila je tračak leda

kutu ranjive srži,

a zemlja, opet je čeka.

Korak dalje, i sloboda diše

preko otvora nad krovovima,

jer kad nova svijeća bljesne,

znam da zajedno ćemo,

u prohujalu odaju stići.

Sad već i znaš

da ne možeš doseći kraj

nijedne zamisli,

koja nas životima ganja,

al´ nemoj otići još.

Nemoj otići,

sve dok zadnjoj

ne ugasimo plam.

Vanja Parača

Pročitajte još