Sad već i znaš
Iščezla je boja javora
s ovog praga presušenog
i tvog malog prsta.
Bacila je tračak leda
kutu ranjive srži,
a zemlja, opet je čeka.
Korak dalje, i sloboda diše
preko otvora nad krovovima,
jer kad nova svijeća bljesne,
znam da zajedno ćemo,
u prohujalu odaju stići.
Sad već i znaš
da ne možeš doseći kraj
nijedne zamisli,
koja nas životima ganja,
al´ nemoj otići još.
Nemoj otići,
sve dok zadnjoj
ne ugasimo plam.
Vanja Parača