Samo sebi istina

Ušuškaj nade u džep sivog kaputa,

na pleća plašt, neka se crni

I ne daj ruke, ni reč da zaluta,

želje i strepnje ćutnjom zaogrni.

I u oko od safira

pomrčinu modru spusti,

u magleni vidik mira

kad nadvije oblak gusti.

Kotrlja noć varljive ćudi,

magijom zora zaplavi šum,

ti samo sebi istina budi,

samoćom noćas pročisti um.

Joka Ćetkovic Milošević

Pročitajte još