Šansa - Branka Popić

Šansa

pri zalasku sunca sjene su duže,
lome se zrake pri padu na zemlju,
lome se koplja,lome se staze,
lome se i nadanja u sunčevu trenju..

pri ulasku u noć pogetih pleći
ući ćemo dok nas pritiska strop
i polako će naš pogled jenjavati
gledajuć u mraku već iskopan grob..

sahranićemo u njem´ još jednu šansu
da se otisnemo smjelo niz put;
ostaćemo,još jednom,stajati u mjestu
liježući u znani krevet nam krut..

Branka Popić

Pročitajte još