Šapat maslinove gore

Šapat maslinove gore

Tamo negdje, daleko, daleko u gori čuje se šapat stare maslinove gore. Nije to običan šapat. Svake godine maslinova gora ispriča novu priču, a samo oni rijetki mogu je čuti. Jedna od tih priča zapisana je u krošnji stare masline još prije mnogo, mnogo godina.

Prije mnogo godina u starom Baru sve je bilo mirno. Građani su živjeli u miru i slozi. Stara maslina je bila izvor života u starom Baru. Sve u njemu zavisilo je od stare masline: raspoloženje građana, sreća i tuga, vrijeme, sunce i kiša, snijeg.

U samom jezgru stare masline nalazila se neka čudna energija, čarolija koja je sve održavala. Tradicija je bila da djeca iz starog Bara dolazile kod stare masline i slušaju priče koje ona pripovijeda.

Svi su živjeli srećno i u slozi znajući da ih čuva čarolija starog drveta. Međutim, jednoga dana građani su počeli da primjećuju neke promjene. Na nebu su se pojavili oblaci, veliki, sivi oblaci koji kao da su najavljivali nevolju. Raspoloženje u gradu se promijenilo, svi su odjednom postali tužni, kao da je sva sreća svijeta nestala, osjećali su samo tugu, bijes i mržnju. Sve dobro kao da je odjednom iščezlo.

Mama, mama, nešto se čudno dešava. Svi su od jednom postali ljuti i tužni, šta li se to događa?

Džek, ako si završio sa tim glupostima, idi u svoju sobu i ostavi me na miru, imam posla preko glave.

Ali mama, ja...

Nema ali, Džek, rekla sam nešto.

U redu,‒ reče Džek i ode u  svoju sobu.

Džek je bio devetogodišnji dječak, vrlo pametan i uvijek spreman da nauči nešto novo.Ušavši u svoju sobu Džek sjede na krevet i poče da razmišlja, šta li se to dogodilo u njegovom gradu.               

  Džekova soba bila je kao iz snova. Na zidu je imao veliku sliku porodičnog  stabla, a sa plafona su se puštale velike lijane koje su sobu pretvarale u malu džunglu. Imao je veliku policu sa knjigama o staroj maslini, a pored nje stajala je fotelja, mekana kao da je pravljena od najljepšeg perja. Taj kutak bio je pravi mali raj. Sve te knjige podsjećale su ga na njegovog deku koji je nestao prije mnogo godina. Kad god bi se osjećao usamljeno dolazio bi tu i prisjećao se svih trenutaka koje je proveo sa njim. Džek je bio mali kad je njegov deka nestao, ali se savršeno sjećao svakog trenutka koji su zajedno proveli i svega čemu ga je deka naučio.

U razmišljanju ga  prekide  snažan udarac groma.

Džek se trže iz svog razmišljanja. Priđe prozoru i ugleda najtužniji prizor u svom životu. Nebo je bilo crno, namračeno, kao da je bilo ljuto zbog nečega. Lišće je letjelo na sve strane, a drveće je pjevalo jadikovku.

Drveće, pa da. stara maslina! ‒ uzviknu Džek i istrča iz sobe.

Džek, kuda si krenuo? – upita ga majka.

Moram da odem do stare masline, hitno je.

Ali napolju je oluja.

Džek izađe iz kuće i krenu ka staroj maslini koliko su ga noge nosile. Kada je stigao kod masline bio je u čudu. Oko masline se stvorila čarobna barijera, izgledalo je kao da se ništa ne dešava.

Ali, kako je to moguće sa maslinom je bilo sve u redu, a u gradu je vladao haos. Džek nije mogao da vjeruje svojim očima, dugo je stajao i razmišljao. Prišao je malo bliže maslini i primijetio da se tok njene čarolije promijenio, umjesto ka gore čarolija se kretala ka dolje. Znači, čarolija stare masline nije štitila Džekov grad, već nešto što se nalazilo ispod njega.

Tužan i zbunjen Džek je krenuo kući.

Gdje si bio do sad?‒ zabrinuto će majka.

Nije bitno ‒ reče Džek i odjuri u svoju sobu. Sjede u fotelju i poče da plače.

Deko, ne znam šta da radim. Čarolija Masline otišla je u suprotnom pravcu i sada vjerovatno čuva neki drugi svijet. Ja sam mali i ne znam šta da učinim.

Džek primijeti da na polici svijetli jedna knjiga, uze je i poče da čita. U knjizi je pisalo o selu koje se nalazi odmah ispod njegovog grada. Stanovnici tog sela bili su Zupani, mala žuta stvorenja nalik vjevericama, lukave naravi. Zbunjen, Džek baci knjigu na krevet, a iz nje ispade pismo.

Dragi moj Džek, znao sam da će ovaj dan doći. Nisam tačno znao kad, ali eto došao je. Nemam puno vremena, zato ću odmah preći na stvar. Zupani, stanovnici podzemnog sela, preusmjerili su kretanje čarolije Stare Masline i uzeli je za sebe misleći da vi imate nešto što pripada njima. Džek, moraš da odeš u selo i vratiš smjer čarolije prije nego bude kasno. Sjutra, ranom zorom, idi do stare masline. Dovoljno je da zakoračiš u njenu barijeru i bićeš u selu. Kad stigneš u selo idi kod Kralja  Dara. Ostalo će ti se samo kazati. Srećno! Voli te tvoj  deka!

Džek je znao šta treba da učini, odlučio je da posluša deku.

Ranom zorom otišao je do stare masline i uradio je kako mu je deka rekao. Čim je zakoračio u barijeru stare masline našao se u podzemnom selu. Odmah je krenuo u potragu za kraljem.

Pješačio je tri dana, oko njega nije bilo baš ničeg. Trećeg dana ugleda nešto jako poznato. Bio je to korijen stare masline, dio gdje se čarolija spuštala u podzemni svijet. Odmah pored korijena nalazila se velika palata, baš ono što je Džek tražio. Krenuo je ka njoj i taman kad je bio na korak da uđe, na ulazu se pojaviše stražari koji ga zaustaviše.

Je li, a gdje si ti krenuo?

Ja sam Džek i dolazim odozgo. Moram razgovarati sa kraljem Darom. Hitno je!

A vidi vidi, mališi se žuri

Molim vas. Radi se o mom svijetu...

Džek ispriča stražarima sve o staroj maslini i njegovom svijetu. Čuvši njegovu priču čuvari odlučiše da propuste malog Džeka

Mali, mora ti se priznati da si jako hrabar! Srećno!

Hvala!

Da bi došao do kralja morao se popeti uz 245 stepenika, ali on nije posustao i na kraju, stigao je.

Kralju, ja sam Džek i ja dolazim iz Gornjeg svijeta. Vidite, nedavno je u mom svijetu zavladao haos, a Vi ste odgovorni za to!

Dragi mladiću, znam sve o tome. Ali vi ste oduzeli mom svijetu nešto vrlo bitno. Vidiš ovu rupu u mom oltaru? Nekada je tu stajao zlatni broš oblika žira. U njemu se nalazila drevna čarolija koja je čuvala naš svijet. Tačno prije 4 godine taj broš je ukraden. Ukrao ga je čovjek iz Gornjeg svijeta. Mi smo od tada koristili čaroliju drevnih knjiga, ali čarolija se istrošila. Nisam imao izbora, morao sam preusmjeriti čaroliju stare masline i spasti moj svijet. Na početku sam tražio tog čovjeka i našao sam ga, ali on nije imao više broš kod sebe, pa sam ga zarobio kako bi ispaštao za svoj grijeh, nama to nije donijelo sreću. Tri dana nakon toga on je nestao, a sa njim i naša nada da ikada pronađemo broš. Priča se da je broš predao svom unuku, ali za nas je to i danas zagonetka

Ja, ja nisam znao. Jako mi je žao. Čekajte, kako se zvao taj čovjek?

Marvin, poznato?

Moj deka se zvao tako, ali to onda znači da...

Ti si njegov unuk, dječak koji ima broš.

Da, to mora da je ovo,‒ reče Džek i iz džepa izvadi zlatni broš, žirastog oblika.

Da li je moguće? Sve ove godine, on je bio kod tebe.

Izvolite, vaš je ‒ reče Džek.

Slušaj, Džek, kada vratim ovaj broš u oltar, sve će se izbrisati. Mislićeš da si sve ovo sanjao.

A da li će moj deka opet biti sa mnom?‒ upita Džek.

To ne znam. Čudnovata je čarolija, donosi i dobro i loše.

Ali ja onda to ne želim, ne želim da se sve vrati, ako se i moj deka neće vratiti sa mnom.

Žao mi je Džek ‒ reče Kralj Dar i vrati broš u oltar.

Neee ‒ viknu Džek, ali bilo je kasno.

***

Džek, Džek, budi se

Šta je bilo mama?

Tata te čeka u bašti da idete do stare masline.

A gdje je deka?

Džek, pa deka je…

Nestao, znam. Dolazim za minut.

Razočaran, Džek sjede u svoju fotelju i poče da razmišlja o svome deki. Knjiga sa police ponovo zasija i iz nje izađe pismo.

Jednoga dana opet ti i ja. Tvoj deka.

Bila je to još jedna priča maslinove gore, priča o hrabrom dječaku koji je spasio svoj svijet od uništenja i vratio mu stari sjaj. Oslušni i ti, pogledah u goru, možda ćeš čuti neku novu priču!

Jovana Obradović

IX razred

OŠ „Risto Ratković“, Bijelo Polje