Snožeg
Ko Rim gorim, žeđi obnažena!
Molitve me ostavljaju sama;
Sušom dišem, a vrelim usnama
Žednim, kao vojska poražena...
Sav uzdrhtim na mjesečev sijev;
Slatka zvjeri s dvije vlažne njuške!
Koga noćas čekaš potrbuške
Da zanoći pred tvoj gladni zijev?
Svi zavjeti kako ćeš pobjeći
S blagom koje ženu ženom čini —
Prevariće do pjetlova trećih!
Izdaće ih dojke — u djevojke!...
Ta dva vrela — na slatkoj pričini,
I poljupci!... na ogrkloj sreći.
Ranko Radović