Šoljica prosijanih riječi - Danijela Nela Jovanovic

Šoljica prosijanih riječi

Po ko zna koji put,

leći ću u postelju od leda,

mazohistički se trujući

mislima vaše prevare.

Plamen nagih tijela,

poput Asklepijevog štapa,

tjera me u bezumlje.

Stidim se da pitam,

da li u bunilu izgovoriš moje ime,

ili si ga ,kao korov,

iščupao iz podsvijesti?

Nepovezano se oblikuju

note prezira i obožavanja,

u lik neznanca.

Godine bola i tavorenja

pokidale su Hestiju u meni,

pa sad ne znam ni ko sam,

ni gđe pripadam...

Moje je bilo ono nekada,

ovo novo silom nametnuto.

Svršen čin...

Uskraćena za izbor

prihvatam šoljicu prosijanih riječi.

Danijela Nela Jovanovic

Pročitajte još