03.08.2024.
Poezija

Srce - Tijana Iloski

Srce 

 

 

Nebo su mi lomili

često i konačno.

Namerno i podlo

Lomili grubo

na parčad nelepljiva.

 

A ja?

 

Ja sam ih spajala .

Bez predumišljaja.

Sva ta moja ranjena neba.

Sve pocepane sne.

Sve osmehe pregažene i poražene.

 

Ja sam stvarala iznova

i ne trepnuvši

svoje nove šarene svemire

Satkane od krhotina

Od staklića i usamljenih ostataka.

 

Spajala

Iz inata,

iz tvrdoglavosti

Iz upornosti sulude.

 

Spajala, skupljala, krpila.

Lepila naopako

Lepila nespojivo.

Lepila i čuvala.

 

Od tragova,

od sećanja,

od silnih čežnji

Malih sreća

Velikih tuga.

Jedinih ljubavi.

 

Od svega što su bacili i ukaljali.

Oteli i pokvarili.

Sve sam sačuvala.

Sve vratila.

 

Moj svemir se kruni.

Moj svemir se beskrajem hrani.

Moj svemir živi i kuca.

Zakrpljen i lud.

 

Tijana Iloski