Starim dječače, ograničeno - Pietra Fon Tillen

Starim dječače, ograničeno

Puna sam smrti, dječače
Ovakva, umjereno ružna
I sa čudnim teorijama.
Znam da sličim na iznenađenje
Jer imam dobre pretke.
Znam da se pravdam seljačkim turizmom u krvi
I da tražim konop na kojem ću se ljuljati
kao počasna žena svijeta.

Starim dječače, ograničeno
Kao bijesna kuja, bez cjepiva
Kao posljednji vojnik, osuđen na poraz
I ne kasnim u toj prljavoj radnji.
Puna sam smrti, dječače
Čak i oko pupka
I to je šteta
Ali jednom ću imati kuću
Sa francuskim prozorima
Kroz koje će ulaziti neki dobri ljudi
Koji su ostavili buku u očima ratnim psima.

Puna sam smrti, dječače
Ali ne boli me previše
Jer u kabini mog mozga
Nema više estetike.
Starim ograničeno
Kao što stare tuđe ljubavi, idealističke
Kao što stare meki pornići
U prozirnim ljudima
Koji imaju tuđu kuću i tuđe misli
A ja sam u neugodnom položaju
Sa ladicama punim aorisne prašine.

Puna sam smrti, dječače
I nisam joj spremna dati otkaz
Iako sam loša spremačica
Iako subotom čistim na normu
Neke tuđe kuće
Dok svoju nemam
Iako nisam Ciganka
Osim kad mi se pogled smrači
Osim kad pogledam lopatu, veću od Moskve
Za lukovice iz kojih je nikao pogrešan život

Starim dječače, ograničeno
I puna sam smrti koja ima prohtjeve
U bolnici života
Da mi uđeš kroz francuski prozor
I nikad više ne odeš u šarenoj košulji
Jer me voliš
Jer te volim
Iako starim, ograničeno.
Iako sam puna smrti.

Pietra Fon Tillen