Strah
Noć se spustila preko krovova
Samo se naziru u daljini
usnula brda boje olova
Neko je zaboravio da unese čaršave
Već su povukli dim iz dimnjaka
Dijete što se igralo žmurke
u kuću je pobjeglo od mraka
Bojim se i ja noći tamne
kad se u postelju bijelu spusti
pa mreže splete po mom licu
Ne da oku da se zaklopi
Sve zamiriše na nesanicu
U misli se uvuče
Smrsi ih namjerno me muči
Eh da mi je da sam ono dijete
od ovog mraka da pobjegnem kući.
Savka Gudović Parađina