28.02.2025.
Poezija
Svetionik sudbine
Svetionik sudbine
Klikće galeb, i jutro
zaglavljeno među tvojim dojkama,
dok pjesma talasa, zarobljena
između svetionika sudbine,
šapuće stihove školjkama.
Mediteran ćuti među tvojim bedrima,
u mirisu soli i raspletenih snova,
dok prošla noć jeca
u praznoj flaši vina,
zaboravljena na obali čežnje.
Sa svetionika sudbine,
umorno, kao slomljen cvijet,
klikće galeb i zora.
Poljupci – davni, strasni,
u tišini drhte na obali,
izgubljeni u pjeni Mediterana,
kao otisak koraka u pijesku,
što ga more briše,
a vjetar odnosi u beskraj.
Labud N. Lončar
