28.10.2019.
Poezija
Svitanje - Milica Barušić Ex Čajić
Svitanje
Uzdahom me bude noći bez svanuća,
neprespavane duge na kapcima sanje.
Umrla je živa duša mi goruća
nestvarnom životu gorko je svitanje.
U očima tužnim nazire se prošlost,
oslikava boje kojih nema više.
Zaspalo svanuće, umrla sadašnjost,
kako god okrenem loše mi se piše.
Bol i tugu krije istine stranica,
nakvašena suzom u posljednjoj bici.
Svanuće je moje posljednja stanica,
odlaskom u nebo gdje me vode krici.
Krik duše se ori - ne sviće mi zora,
Izgubljenoj samoj na rubu ponora.
Milica Barušić Ex Čajić
