Talasi
Kori me olujno more u lobanji
Za sve nagle izgovore, prekomande,
Voštani spokoj u staroj livnici,
Svaku zaboravljenu iskru u stisku
Grla i vrča, humke i alke bezdana.
Nekad sam tražio spas u vrisku,
Obrisima davao formu romana,
Bolesnim grlom siktao poruku
Nerođenom sinu, da ovdje plače
Onaj kome se smijalo, grobar smije.
Valovito je tu gdje iskustvo zrije,
Krije se nagon stare udavače
U otrovu večeri, kojeg zbog sna pije,
Kvarljivoj naravi čvrste supstancije.
Ne rađa omča gorde ideje,
Daje ih teren stalne frustracije.
Stefan Elezović
