Tu sam…
U tvoju želju ulazim
mesečinom namamljena,
lepa za tebe, od sna stvorena,
mirisom čežnje tvoje ohrabrena,
nakon svih dana, lutanja.
Svežinom jesenje noći
podrhtava mi koža,
zvezde mi tajne dodira šapuću,
sa usana izdajnička žedj,
iz oka rosu ti pije.
U tvoju želju ulazim
da zaboravimo prošlo,
i obgrli nas zora, sjedinjene,
dok jutro stare zamke priprema,
u sivu mrežu lovi nas dan.
Ono što govoriš
da bi moglo da bude,
neka se dogodi noćas...
Tu sam, željom dozvana,
pod nebom stojim,
u nebo me podigni,
a nebo zatim
nek’ sudi,
nek´ prašta...
Beatrisa D. Stošić