Tvoje srce

Kada smo se voljeli najluđe

U sred nebeskoga hrama

Kao da se zgromiše zvijezde

Kriknula si iz mog grla

Jeknula si iz mog bila

Zaplakala iz mog oka

U ovoj pjesmi nenadnoj

Ima li suze tužnije

Nebom da se izlije

Čujem plamen oko grla

U duši duša jeca i srce u

Grudima kao nar na grani puca

Svici su ti na rukama stali

Oko struka snažno zagrli me

Neću više da bježim od smrti

I noćas ću biti bez lijeka

Svezaću se za nemirne snove

Da me jednom odnese rijeka.

Ilija Vuković

Pročitajte još