Tvoje srce
Kada smo se voljeli najluđe
U sred nebeskoga hrama
Kao da se zgromiše zvijezde
Kriknula si iz mog grla
Jeknula si iz mog bila
Zaplakala iz mog oka
U ovoj pjesmi nenadnoj
Ima li suze tužnije
Nebom da se izlije
Čujem plamen oko grla
U duši duša jeca i srce u
Grudima kao nar na grani puca
Svici su ti na rukama stali
Oko struka snažno zagrli me
Neću više da bježim od smrti
I noćas ću biti bez lijeka
Svezaću se za nemirne snove
Da me jednom odnese rijeka.
Ilija Vuković