U jesen

U proljeće te nema,

ni zimi, ni u vrijeme ljetnjih

haljina, sandala, skalina,

kajsija.

Ali u jesen, u jesen

sve tobom zasija.

Melanholija moja

pripada tebi!

Jesen je opet topla i blaga

sunčana i sva kao od meda,

Sa predvečerjima u bojama

kao onda kad smo poslednji put

spuštenih pogleda

ćutali na terasi hotela ´´Crna Gora´

zagledani preko puta u dva žuta lista.

Ova je ista, ova je ista...

I protiv toga ne mogu ništa.

Mogu samo da pustim neku baladu

´´Divljih jagoda´´ ili ´´Riblje čorbe´´

ili neke druge utješne miline

I da zaključim, osmjehujući se

I bez gorčine,

za tebe rade svi satovi na sahat kulama,

sva raskršća, nebo i mjesečeve mijene...

Ali poezija, poezija je ostala da radi za mene!

Milanka Aranitović Rakočević

Pročitajte još