U jesen
U proljeće te nema,
ni zimi, ni u vrijeme ljetnjih
haljina, sandala, skalina,
kajsija.
Ali u jesen, u jesen
sve tobom zasija.
Melanholija moja
pripada tebi!
Jesen je opet topla i blaga
sunčana i sva kao od meda,
Sa predvečerjima u bojama
kao onda kad smo poslednji put
spuštenih pogleda
ćutali na terasi hotela ´´Crna Gora´
zagledani preko puta u dva žuta lista.
Ova je ista, ova je ista...
I protiv toga ne mogu ništa.
Mogu samo da pustim neku baladu
´´Divljih jagoda´´ ili ´´Riblje čorbe´´
ili neke druge utješne miline
I da zaključim, osmjehujući se
I bez gorčine,
za tebe rade svi satovi na sahat kulama,
sva raskršća, nebo i mjesečeve mijene...
Ali poezija, poezija je ostala da radi za mene!
Milanka Aranitović Rakočević