U zagrljaju sreće
Koračaš ka meni plesom balerine,
pjevajući srećnim glasom slavuja,
kaldrmom neravnom kao daskama bine,
dok miris jorgovana iz divlje kose buja.
Pogledom me blago miluješ iz daljine,
ruke raširene kao u golubice krila,
vjetar te nježno donosi sa planine,
sijaš sva ushićena,radosna i mila.
Obasjana suncem kao oreolom vila,
zagrljajima me nekontrolisano daruješ,
kao ka raju nestvarnom da si požurila,
prstima željene usne dodiruješ.
Hvatam te u naručje kao milog anđela,
kradući svaku zeru ljepote,
mrtvog si me podigla iz pepela.
Raduj se trenutku,na zalasku živote...
Duško R. Nedović