18.04.2018.
Poezija

Uvjek uz mene

 

 

Uvjek uz mene

 

 

Krenut ću ka vizuelnom plamenu

u kom grijem osećaj slabosti.

Rasturit ću karte kombinacija

u kojima nalazim uspjeh

I započinjem svoju igru

a tačku već u glavi sklapam.

Igram,haljinu pustit ću da leti

nekontrolisano od mene….

sve je tako u poslednje vrijeme….

i dalje ne želim stati.

Umor ću osjetiti jedino

ako odleti ovaj osjećaj puki

u kom kujem ime koje godinama čuvam.

Borac postat ću u lov ka vjetru krenut ću….

Stići ću taj zrak ,brža sam od svega,pratiš me.

Eee……šapćeš da hrabra moram biti

jer ruku mi držiš I daješ poljubac

na dlanu I kazež

Čuvaj……..

Čuvam……

sa teškoćom prihvatam

da imam samo taj dar

I spremam se za let

ka čvrstini gdje te i tamo odnosim.

 

 

Dragana    Lutovac