Uz trenutak
Izazivala sam nekada neslučajnosti
na korak od sjenke sreće,
dok je razlog rijekama pitanja
neumorno tražio odgovor.
Neću im reći da je strah pogrešan,
ni da očekivanja izgube sjaj.
Moja sazvežđa ne lutaju kroz prazno,
samo jasno izbjegavaju strah
Osluškivala sam proljeća, tanko,
skoro kao tišine što ne postoje,
iz predjela misli,
gdje nikad neće postojati kraj.
Možda su godine koje tek stižu
samo daljine bez kraja
u želji za otkrivanjem neizvjesnih,
lepršavih očekivanja.
Ako vrijeme ne umire
onda je apsurd i da se rađa,
Reći ću im kako nisam znala
Odakle dolaze
“Odjednom i Iznenada”
al’ da sam sasvim uz trenutak
koji sve već zna.
Vanja Parača