Uzalud
Razlivene misli kolaju mi umom
Damari mi gore, blizu tačke vrenja
A uštap na nebu ide svojim drumom
I nije ga briga za sva moja htenja
Zalud moje priče u noćima dugim
Sve rečene tajne poverene njemu
Sad me nemo gleda kako tiho ludim
Ravnodušan da l´ je i on prema svemu
Dok ga zvezde prate na noćnome putu
Možda i sam krije svoju muku ljutu
Samo glasa nema da mi tugu javi
Čemera spomenik svome bolu pravi
I mene ugradi na postavu neba
Da postanem ona koja nekom treba
Biljana Kitić Čakar