Vječnost u kratko vrijeme stane
Žal je opako oružje sudbine,
tuga za smrtne duše što odu,
pa se dušom vrate,
uvijek se treptajem vrate.
Počeci se sklapaju,
a završeci sanjaju boje.
Krajičkom sjećanja
nose se godine,
stare i krasne, zapamćene.
Magle ne lutaju nebom
nikad bez cilja i sjete.
Nose uzdahe onih
što vjetrom mašu,
s one druge strane.
Nepravda je žaliti osjete
​kojih u nama uvijek ima,
pa nam grešnici
o smrti pričaju bajke
i svemu što iza nje ima.
Tijelo je oklop satkan od grijeha,
samo duša je vječna,
nikad sunčana jutra ne napušta.
Možda je taj drugi svijet
ipak viši stepen svijesti,
jer samo najčistije duše znaju
da vječnost u kratko vrijeme stane.
Vanja Parača
