06.12.2024.
Poezija

Vučica - Labud N. Lončar

Vučica

 

Zečevi sa srcem u grlu
Pod vučjom šapom leže,
Zavija noć prtinama
Miris nevine krvi
Kao hladan sjever reže.

Daleko,dolje,u dolu
Vučica s ljubavlju
Zla na dojkama liže –
Obasjaj mjeseče sudbu,
Slobodno priđi bliže.

Promiču zečje sjene
Zajedno sa vjetrom lednim,
U oku vučice suza
Plače za izgubljenim mladim –
Izbrisanim hicem jednim.

Planina staze i tajne čuva,
Prtine zbunjuju misli -
Kojim sada putem poći
Umorna, ona, misli.

Mjesec u čudu ćuti,
nigdje oblaka nema,
Samo će mećava, možda, pomoći
Da vučica umorno zadrijema.

 

Labud N. Lončar