Žaoka u krvi
Procvaće žaoka u krvi,
kad uspijem da kažem
da živjećemo dok u potaji tinja
sudnji otok na duši.
Brišem suzu nevremenu,
dok klizi doživljajem tiho
u nepovrat od života viši
kad sjedne mirno na tron.
Pogled bacih na mah,
da opet stvore se slike
magle i progonjene zime.
Nek´ budem najbliže
riječi snenoj u plamu,
dok život lažima luta.
Vanja Parača