Život u pjesmi
Te noći sam zagrlio mjesec
Ljubio pse lutalice
Uplakanom dječaku dao novac
I poklonio mu osmijeh
Pio pivo na ulici sa prijateljima
Govoreć´ stihove nesanja
Ko zadnji beskućnik i skitnica
Ispjevao najljepšu pjesmu
I srećan otišao na počinak
I to je život u pjesmi...
A oni...oni živeći po pravilima..
I strogim zakonima svojim
Znate... i ne žive odavno već...
Samo dišu, čekajuć´ dan sudnji...
Dok zvijezde uveliko sanjaju...
Svijetla obzorja daljine
Skrivena na mom dijelu neba...
Tamo gdje se svici sklanjaju
Polazim i ja mrtav i umoran
Dok posljednje svjetlo ugasim
Birtijskih nemira i tuge
Odlazim za plavičastim tragom
Sa anđelom il´ vragom D
o bola i još više...daleko više...
Da dušu svoju odmorim...
I da se od nesna navijek spasim...
Zdravko Lukanović