Ostani kod kuće, ostani doma! – Biserka pl. Vuković

dipl. ing. Sigurnosti Biserka pl. Vuković,  rođ. Međimurka.

Spisateljica, Slikarica, Kiparica, Umjetnica. Slika u zadnjih 8 godina. Rodila se u Čakovcu, (Međimurje), živi u Lovranu, na liburnijskoj obali Kvarnera.

Završila dva Fakulteta na Strojarskom Fakultetu ZOP, ZRR, i stekla stručni naziv dipl. ing. Sigurnosti, KV Kuharica i KV Konobarica završila je u Dubrovniku i Varaždinu, Certifikati na Učilištu u Lovranu, za Linfnu drenažu tijela i Refleksoterapiju  stopala, polaznica treće dobi na Akademiji Primijenjene Umjetnosti Campus - Rijeka ima Certifikate  da je završila za Slikaricu i Kiparicu, njezino obrazovanje se tu i nastavlja.

Ima šest samostalnih knjige, Prvijenac: „Naše kraljevstvo“ 2014, Drugu; Proze „Zapisi iz snene  duše“2016., Treću pjesama, „Vječno kraljevstvo snova“ 2018., četvrtu,  poezija, „Purpurna ruža“ koja je prevedena na Talijanski „ La rosa purpurela, 2020., petu poezija, „Purpurna Ruža“ prevedena na Bosanski i Srpski jezik, - ćirilicu 2020. Šesti poeziju na materijenjem “Kajkavskom”narječju, “Međimurska pepica”, 2020.

Urednica je Međunarodne Zbirke „ Žena, Kraljica života“ 44 autora. Izdala je preko 60 -tak domaćih, međunarodnih zbirki, knjiga, zbornika, vjerskih, duhovnih, haiku poeziju, s drugim autorima. Brojne njezini radovi prevedene su na svim jezicima bivše Jugoslavije, te na engleski, talijanski, slovenski, romski..

Dobitnica je mnogih priznanja, povelja, srebrnih i brončanih, kao i medalja.

Imala je 8 samostalnih izložbi slika u Hrvatskoj kao i BiH, Srbiji, preko 50 -desetak raznih slikarskih izložbi i druženja, oko 10-desetak Međunarodnih i 15 likovnih kolonija diljem domovine. Izložbama slika u svojoj Domovini kao i van Domovine.

Također je sudjelovala na mnogim pjesničkim događajima, susretima, gdje se družilo i sudjelovalo uz stihove u našoj Domovini i van naših granica, kao gost i sudionik aktivna pjesnikinja. Također je bila oko 17 puta Moderator raznih sličnih događaja, osam puta je samo u Lovranu sama organizirala Međunarodno umjetnička druženja i takve susrete u kombinaciji s više pjesnika, umjetnika, perfomansa, zbirki kao i svojih promocija, također u kombinaciji s izložbama i pjesničkim večerima, humanitarna druženja, s djecom.

Njezina poruka ljubavi je: 

„Tako iskrena, da nikad ne može izblijedjeti, već  živjeti će vječno u kraljevstvu beskraja.

PUT MRAKA

   Tamna noć je bez ijednog oblaka, bez zvijezda, tišina prekriva moje misli koje žubore kao potočić, o osjećajima da ni ne govorim, puna sam kao nar. Iz usana tiho ispuštam molitvu da bude glasnija od tišine oko mene. Neka misli teku, molitvom uklesanom u pore, sve do srca moga da donesu toliko željeni mir.

   Znam da ti uskoro odlaziš, moram te pustiti da odeš, da na taj način nađem smiraj srcu svom. Možda je to neki moj novi početak prije počinka, okupala sam se slapovima tvojih poljubaca, obasjani noćnim  krijesnicama. Uspavljuješ me pjesmom nebeskih anđela, gdje svaki svoju notu ima, milim glasom žubore, tiho i nježno počivaš u  mojim sivoplavim očima, sjajiš. Želiš da usnem i nađem mir barem ove noći.

   Moje su želje jednake tvojim željama, srca nam lete put neba, tražeći izgubljene zvijezde, tražimo svoj put, oslobođenja. Želimo da nikad više oko nas ne nastane tama, da nas zvijezde vode kao vodilje put ljubavi, sjedinjena. Oboje želimo da tama ne sakrije nas, da ne prođe pored nas,  jutra neka nam budu obasjana suncem.

  Sve bi bilo dobro da se nije pojavila Ona „ Korona“, druga neka, da je barem žena znala bi tko mi je suparnica.  Ali ova je sasvim drugačija, mislila sam da je možda malo zločesta, nemirna, vrtirepka, koja izaziva i ne da nam mira. Koja je počela svakakva čuda raditi, sijati strah i smrt, pa bila to noć ili dan. Ni tebi ne da mira, stalno te nešto propitkuje, probada, braniti se trebaš, jer ona ti se uvuče u svaku poru svaki dio tijela tvog.  Ah ni sama ne znam kako da je ukrotim, kako da jo izmaknemo, sklanjamo se pronađemo neku nirvanu između nje i nas. To je strašna borba koja se vodi oko nas. Da možemo najrađe bi pobjegli  u snove, tamo je sve moguće.

Ja sanjarim o tebi,  jašem crnog vranaca oko našeg dvorca, mamim da sideš i ti uzjašeš lipicanera, pa da galopom pojurimo put šume, znamo što se radi u šumi. Mašta mi je spojena u jednu bajku u kojoj smo oboje. 

   Budiš me nježnim pozivom, riječi raspoređuješ po mom licu, Iznemogla sam, oči jedva držim otvorene, teško dišem. Kažeš mi tiho:  „Ljubavi sanjala si, znam što si sanjala.“  Zaustavljaš se na poluizgovorenim riječima, gledam te, ne vidim ti rumene usnne kojima si me ljubio. Skrivala ih je neka zelena maska, na rukama rukavice, ne dodiruješ me. Još sam u polusnu slabašnom rukom pokušam  da obrišem pečat jutarnje rose na njima, da ti dam svoj. Nisam svjesna nemogučnosti toga, ne mogu, nesvjesna, koma, mrak se spušta oko mene. Podižem ruku tražim te, pada u bezdan iz kojeg se ne budim više. Bolest teška snašla me.

Zoveš me, ne čujem te više, zaklopile se moje lijepe oči. Brišeš zvjezdanu prašinu noći koja je iza nas, horizontom poskakuje sunce, primiče se, njezina toplina grije nas. Siva spuštena zavjesa znak je da me nema više.

Osječaš da nas dvoje smo još u snu dvije usamljene duše, smo još u snu uživamo u stvarnom jutru buđenju.

Ovaj put si otišao ti, laganim korakom ideš u susret njoj „Koroni“ neznaš hočeš li biti sada na redu ti ili netko drugi. Ideš, ideš..

&

Moliš, šapčeš..

Ne želim da tama prođe mojim bičem

Dozivam sve nebeske zvijezde da put, osvjetljavaju ti.

Moliti ću se dragom Bogu da u njegovo kraljevstvo dođeš Ti!

Tamo k đavlu odi Korona ti!