Ostani kod kuće, ostani doma! - Nada Vučičić

Nada Vučičić

Rođena je 1949. u Splitu. Piše poeziju, kratke priče, osvrte, crtice i slika. Ilustratorica je naslovnica stihozbirki drugih pjesnika. Voditeljica je dalmatinske podružnice KULTure sNOVA Zagreb – Krug Split, TRSTIH – projekt knjižnice Marko Marulić – Split.

Voditeljica 4 General Svijeta poezije - nagrađena zlatnom i srebrenom medaljom za rad u

Scuola di Poesia-School of Poetry-Hrvatska Delegacija

Zbirke:
Poezija riječi i boje - Kultura Snova - Zagreb, 2014. (oslikana zbirka)
Dok te sanjam -  Subotica, 2015.

Buvljak nedjeljom – Hrvatska – Kerigma pia 2018

Tko je kriv – male priče (Crna Gora i Srbija) 2017

Treća nagrada za priču - Pisci i Književnost
Prva nagrada - Najljepše ljubavno pismo – Knjižnice grada Zagreba

Otok Krk – priznanje za najljepšu pjesmu posvećenu drugoj osobi

Prva nagrada – Italija“Citta del Galateo“ za priču

Uvrštena je u petojezičnu antologiju poezije ´Balkanski glasovi´.
Pjesme i priče su joj objavljene u preko 70 zbornika u Hrvatskoj i zemljama okruženja.

Desetak samostalnih i zajedničkih izložbi. Članica likovne udruge „Emanuel Vidović“ Split

DNEVNIK IZOLIRANE

J. Cameron u knjizi Umjetnikov put  (tečaj otkrivanja i oporavka kreativnog  ja) daje uputu:

„Svako jutro ispisati tri stranice onim što vam padne na pamet. Važne su tri stranice, a ne i ono što zapisujete.“

Radila sam to jednom dva tri dana i ... dosadilo mi ubrzo. Moje neoslobođeno  čeka.

Umjesto ono: radila, bila, srela, čula, vidjela... kod mene bi se svelo na prazna mudrovanja i zaključak da svi ostali to rade puno bolje.

    Jutros zapisujem po savjetu voditeljice Cameron:

Danas je taj dan. 24. Ožujka 2020 godine

Prošao je onaj iz 2019 godine. Ono što prođe ne može se vratiti, jasno.

Prošla je i nedjelja prije dva dana kada je u 6,25´ potres  snage 5,5 po Rihteru tresao i rušio Zagreb

Corona virus i dalje se širi.

Smrt u rano nedjeljno jutro  odvodi nevinu djevojčicu na vječni put.

Izolaciju krše nesavjesni. Ne voze autobusi, avioni, željeznice...  Nema...

  Pijem gorku kavu s okusom  limuna.

Jesam li budna? Tko ispisuje stranice vježbe?

Zaspala sam noćas uz TV i samo nastavljam gledati  neki  horor.

Snijeg pada!

Gledam film, sigurno. Proljeće je kod nas. Trešnje su procvjetale. Mala Cesarićeva voćka.

Sanjam, sanjam i dan 2019 u Ožujku. Ne mogu ga copy pastom prenijeti.

Look up...look me...

Dani odlete kao ptice. U nepoznato. Sve ima kraj i početak.

Pretvaram se i pričam, pričam.

A znam da pretvaranje oduzme  nešto i probudiš se na kraju jednog dana i shvatiš da si sam.

Križam pretvaranje. Potezi olovkom oslobađaju  dušu.

Otkuda bol u grlu da tjera suze na oči?

Kapi! Jesam li nesvjesnom radnjom ukapala  kapi u oči? Stavljam ih 3-4 puta tijekom dana.

Zapela sam u mrtvom prostoru voleći tišinu.  Eto mi sad ljubav za tišinu!

Stan je mrtav. Zgrada, u kojoj je stan, je mrtva.

Gledam kroz prozor. Auta na parkiralištu ne bruje. Nema ljudi.

Sve je bez zvuka. Bez pokreta. Jutros i bez cvrkuta.

Tresem se.

Je li u priči Pale plakao kad je otkrio da je Sam na svijetu?

Ne sjećam se! Mozak je izbrisao. Uvijek briše krivo. Ono što bih pamtila. Ostavi, za sjećanje, bol i tugu.

Budna sam. Ne sanjam.

Učiteljica Cameron je u pravu!

Riječi vladaju s našom kreativnosti.  Oslobađaju nakupljenu bol.

MI

Činilo se nestvarno.
U prigušenom svjetlu i žamor ljudi izgleda nestvarno.
Činio si se dobro. Činila sam se i ja.
Okruženi ljudima i razgovorom drugih.
Nama riječi nisu potrebne.
Nama samo oči pričaju razumljivim jezikom.
Riječi su nam neprijatelji.
Srna i tigar. Tigar i srna.
Najčešće i bez opravdanja glađu.
Više kao draž lova.
Do istrebljenja.
Jesmo li nevješti lovci?
Puštene zvijeri iz Zooa pa se ne snalazimo. Učimo vratiti instinkte.
Nosimo li lov u krvi?
Ja sam za daleke galaksije. Putovanje brzinom svjetlosti. Što ću reći Malom Princu?
Pretvaraš se u vuka i zavijaš.
Crna rupa mi usisava utrobu.
Usisava me brže zvijezda.
U prasku me vraća.
Skupljam se iz krhotina. Lijepim zemaljskim ljepilom.
Ne razumiješ. Ti si vuk Vođa čopora. Vatra postojanja.
U naravi nježnost svemira sakupljena u kapi vode.
Davno, davno, bez riječi.

KRHKOST ODLUKA

Slušaj:
rekla sam glasno
u sobi punoj knjiga

vrijeme je da odrasteš
postaviš se kruškoliko
žutocrveno i sokovito
zrelost je slatka
i nema veze s godinama
može sezonski
dovoljno samo da je učinkovito
i sočno taman koliko treba
ni nezrelo ni prezrelo
vrijeme je bitno i odmjeri

Razvukla sam sve majstorski
kao građevinarac metar
koracima dopunila
tablicu napravila i napomene dopisala
radila radila radila
materijal birala mjerila vagala
tajnim kodom označila

u sobi punoj knjiga
koje su šutile mudro
hvala im

PTICE VREMENA

Te kapi kiše
ta jutra sunčana
ti koraci isčekivani
I pogledi razbacani
utkani u vrijeme

i riječi grube
i riječi nježne
koncerti koje smo propustili
pjesme ...
te pjesme nenapisane
siročad ostavljena pred vratima crkve
molitve noći izmoljene mislima

ti anđeli u dubinama nas rasplakani
svečanošću otkazanog slavlja
u igri mjesečeve oseke i plime

ptice su naše što iznad nas kruže
jednako lijep i postojan biser
ogrlice koju niže život