Majda Zukić-Ribić rođena je 7. maja 1971. godine. Završila je Filozofski fakultet u Tuzli, odsjek Bosanski jezik i kjiževnost.
Kao aktivni član umjetničke grupe “ Lucido”, organizator je i učesnik brojnih lokalnih, bosanskohercegovačkih i međunarodnih kulturnih događaja.
Prva zbirka poezije, “Rimovanje bića” objavljena je 2011. godine, a druga “Monolog tišinhane”, 2015. g.
Pjesme su joj objavljivane u zajedničkim zbirkama, zbornicima i časopisima na balkanskom području.
Autorica je brojnih književno-kritičnih osvrta na umjetnička i naučna djela.
Živi i radi u Tuzli
MONOLOG TIŠINHANE
I dok kiša svira notne uspomene,
harmonija čuva mirnih misli sklad,
vrela čežnja topi hladni led sa mene,
mrtvo sad je živo, slanost već je slad.
Grmljavinu sunčam ispričanom šutnjom,
ogledalo prazno popunjava lik,
tminu obasjavam i ne pričam sa slutnjom,
uduplavam radost, vena to je krik.
Tijelo diriguje epsku pjesmu želje,
srce glasno šapće uhu željen ton,
izlazak iz sebe svaku glupost melje,
nadglasana šutnja dovedena na tron.
PRAVOLINIJSKA JEDNOLIČNOST
Cijepanje rutine – sizifovski pos’o
konvencije ljudske učahurenih bića
jednoličnost istih obojenih sivo
copy-paste je ovdje punomoć bez pokrića.
Sugestija svaka prigovor dobija
kameni su zidi udar boji svakoj
svaki širi vidik truhlo društvo pobija
slabost tako lijepe veličini jakoj.
Projektor plitkima – osmo svjetsko čudo
inovator čudni izvrgnut je ruglu,
drsko mu se smiješe govoreći –“ludo”,
paradoks linije okružuje Kuglu.
SUNČANE STRUNE
Svjetlosti Sjajna, Suncem obaSjajna,
Sijaš li Sekunde Svake
u Simbiozi Srca
Spojenih Sistemom
Samohranih uSamljenika,
Što Stihom Svoje Suze Sahranjuju
i Stare Staze Snovima Sreće Sakrivaju?
Strmom Stijenom Strmoglavljeno,
Strujom Snažne Sane,
Slutnje Stare Stavljaš li u Stege
Smarajući Sumnje Stvorene Samoćom?
Strune Saza Sazdanog Sevdahom,
Sakrij u Seharu Srebrom Sačinjenu.
Staklenu Snagu Sumrakom Skupljanju,
Smaragdnom Sabljom Sasijeci.
Svilenom Sred Sedžde me Skroji
i Smiraj Svetinjom Sačini