Ostani kod kuće, ostani doma! - Angelina Medaković

Angelina Medaković, rođena je 15.05.1952.g. u Pakracu, RH. Danas živi i radi u Beogradu. Studiji ekonomije i novinarstva, nisu joj donijeli željeno zanimanje, iako su je životne prilike navele da radi kao ekonomista i propagandista. Međutim, srce ju je vuklo prema umjetnosti. Oduvijek je voljela glazbu i slikarstvo, ali je prije nekoliko godina započela da piše poeziju i kasnije prozu, bez namjere da postane pjesnik ili prozni pisac. Prvo i za sada jedino objavljeno djelo su njene priče za djecu: "Muvica i Muvan". Pjesme je objavljivala u nekoliko zajedničkih zbirki s drugim pjesnicima.

JEDNOG DANA

Jednog dana

čitav svijet joj

neće više biti

problem, jer će

on od tada biti

njen čitav svijet.

Jednog dana

bit´ će bezuvjetno

voljena, kao što i

ona voli i nestat´ će

čežnja i nedostajanja.

Jednog dana

bit´ će opuštena

potpuno, bez želja,

mirna i zadovoljna.

Jednog dana

naslonit´ će glavu

na njegovo rame i

zaspati smirena

i potpuno sigurna.

Jednog dana

sve će biti dobrro,

rekao je.

Jednog dana ...

AKO ...

Ne pričaj mi

ako to što pričaš

ne živiš

Ne gledaj me

ako pogledom me

nećeš cijelu

nježno obuhvatiti

Ne diraj me

ako prstima me

nećeš s ljubavlju

milovati

Ne ljubi me

ako na usnama

neću osjetiti

da pripadam

da pripadaš

DRVO

Drvo sam samo

na pustoj plaži.

Zrnca pijeska i soli,

svjetlucaju se u

naboranoj mi kori.

Zeleno lišće mi

već dva proljeća ne

niče iz grana,

a stablo mi se

nije potpuno osušilo.

Svaki dan mi pogled

klizi po horizontu

prateći nove izlaske

i zalaske Sunca.

Promatram more.

Ljudi traže hlad

pod razlistalim granama

mlađeg drveća, a na

mojima se predvečer

odmaraju ptice u prolazu.

I onda se pojavio slikar

u jedno proljetno jutro

i podario mi vječni život.

Slikajući, čitavo vrijeme

promatrao me zadivljeno.

I slatki sok iz korijena

započeo mi se uzdizati

kroz žile i kapilare, sve do

vršaka najtanjih grančica,

ošamućujući me.

Ujutro sam se probudila

s granama osutim

mirisnim cvjetovima.

Nisam sanjala, jer slikar me

promatrao i smiješio se.

Samo me promatrao, bez

kista i platna ispred sebe.

Svanjivao je dan.

More je bilo mirno.

Radost u pogledima.