Blagoje Vujisić, doktor filoloških nauka, bavi se naučno-istraživačkim radom, pisanjem poezije, prevođenjem sa ruskog i poljskog jezika na crnogorski jezik i prevođenjem sa crnogorskog na ruski, objavljuje stručne priloge iz nastavne prakse, piše recenzije na knjige poezije i proze, urednik je većeg broja knjiga.
Objavio je tri knjige poezije: Između planine i sunca (Libertas, Bijelo Polje, 1997), Između tri rijeke (Pegaz, Bijelo Polje, 2003) i Cvjetanje zvijezda (Grafokarton, Prijepolje, 2012). NJegova haiku poezija ušla je u nekoliko antologijskih izbora, pa i u izbor svjetske haiku poezije, i prevedena je fragmentarno na nekoliko stranih jezika.
Od 2003. godine glavni je i odgovorni urednik časopisa za književnost, umjetnost, nauku i kulturu „Odzivi“ u Bijelom Polju .
Član je Udruženja književnika Crne Gore i član Haiku udruženja Srbije i Crne Gore.
Predsjednik je Nevladine organizacije „Dječiji savez Bijelo Polje“
Dobitnik je dvije međunarodne nagrade: Ruske nagrade i Viteškog krsta Ordena zasluga Republike Poljske, Nagrade Fondacije Vukove zadužbine Žabljak – Šavnik – Plužine, Pohvale za najljepšu haiku pjesmu na Internacionalnom haiku festivalu „Priroda u oku“ 2017 i dr.
ZAMIČE GALOP NAŠIH GODINA
Dušanu Đurišiću
Kad u dan smiraja utonemo
i misao umorna nas izglođe
topota prošlih se sjetimo
tada budućih biće rjeđe
Dani su bili pljesak ruku
pa i godine u galopu ostaše
svaka po topot u konjskom trku
bez zamora il´ odmor ne stigosmo.
Željeli smo da brzo prolazimo
da osvojeno nehotice ostavimo
neosvojeno u jurišu osvojimo
i da se tako uvijek ponavljamo
Nikada tren ne nađosmo
da se sporosti sjetimo
i dan polako razvučemo
neumorni san da rastegnemo
Sada godine u galopu vraćamo
njihovog konja bijelog smirujemo
i u šume bajki oprezno zalazimo
i šume snova za bajke spremamo.
POTRAGLJIVA ZVIJEZDA
Odvaja se iz toplog sunčanog stada
Voli to jer kaže ni stado zvijezda
Nije više najljepše stado na svijetu
Iako svi mislimo da je baš tako
Radost što im je daleko otišla
I ljudskom stadu se pripojila
Pali je na kući komšije najbližeg nebu
I njegova kuća stadu zvijezda je zvijezda
Ali niko joj od ostalih komšija ne vjeruje
Rekoše uobičajeni protest zbog odlaska sunca
Radost zbog nicanja crnog vazduha
Radost zbog izdaje najljepšeg stada na svijetu
Al´ domaćin kuće ponosno propagira
Da je on suza svevišnjeg nad našom sudbom
Što odlazimo od njega s kletvom na vječnu vjernost
Što odlazimo od svih pa i od sebe samih
Da se pali u vremenu vođenja ljubavi svih na svijetu
NJena svjetlost na vraćanje i povratak sluti
Ni dan je izgubiti neće a sve se kreće
Da je vječnom komšinicom svečano proglase.
MOŽDA I NIJE OTIŠAO
Vjeslavu Rusteckom
Kažu danima ga viđaju s onu stranu
A ja ga ne vidim ni s ovu ni s onu
Niti mi slova ni slika njegova
Niti stihovi njegovi ne dolaze
Iz tihe ulice Gamerskog u Varšavi
Samo tišina dolazi i prolazi
Ranije bi to on i još poneko
Posebno u ponoć ili u podne
Mojim ulaskom ulica se pobuni
I neki šapat mi u džepove nasu
Gredom ga izlivam i jedva čujem
Da pisma njegova meni pišem
Da ih pišem jer ih odsada znam
I u njima neće biti mene
Samo on od prvog do posljednjeg slova
Samo pisma meni vidljiva meni čujna
Kažu danima da ga viđaju s onu stranu
A ja ga već počinjem s ovu sretati
Te sjednemo s nevidljivim pozdravom
I ćutke promijenimo po stranicu stihova.