Ostani kod kuće, ostani doma! - Davorka Flego

Davorka Flego rođena u Pazinu 1961. godine, sa prebivalištem u Zamasku, pored Motovuna.

Udana, majka je dvoje djece. Piše pjesme na čakavštini i hrvatskom standardnom jeziku. Svoje pjesme objavljuje u zajedničkim zbirkama, jer voli druženja sa ljudima koji imaju iste interese…pjesništvo. Objavila je jednu slikovnicu za djecu i odrasle Ja ulika.

Kada ne piše, slika. Ilustrirala je dvije slikovnice za djecu. Izlaže na zajedničkim izložbama, a prvi je puta samostalno izložila svoje radove na vlastitoj izložbi "Fragmenti".

Članica je nekoliko udruga koje promiču pjesništvo i amatersko slikarstvo. To je način na koji ona provodi svoje slobodno vrijeme.

Inače je možete pronaći u malenom obiteljskom hotelu Lovac u Pazinu, koji preko dvadeset godina vodi sa svojim suprugom ili u njihovim maslinicima pored Motovuna sa kojih nam proizvode vrhunsko ekstra djevičansko maslinovo ulje i gdje ste svi dobrodošli.

SLUŠALA SAM PJESNIKA DOK JE GOVORIO NA SVOM MATERINJEM JEZIKU

klize  suglasnici  grlom  i tijelom kao po domaćem terenu 

ja upijam toplinu i zvonkost glasova pjesnika 

(koje, kao, ne razumijem 

pred očima mi slika nas, dok šetamo Bratislavom  i Bernom 

Prištinom  i Parizom 

Londonom i Lisabonom

 i tko zna gdje nas sve još ima 

gdje s rukom pod ruku 

nasmijani, 

šetamo, a kao ne poznajemo se)

slušala sam pjesnikinju koja je naučila trinaest mojih riječi 

ali je šest već zaboravila

u tih je sedam riječi i jednom osmjehu sakrivena  

povijest koju dijelimo 

sadašnjost  u kojoj se, kao, ne poznajemo

 i budućnost za koju je netko rekao da je jednom bila ljepša 

(nismo podijeljeni, i ja znam nekoliko njezinih riječi 

a nekoliko sam ih i zaboravila ) 

slušala sam pjesnike i ništa nisam govorila

 u pjesmama   pjesnika koje sam slušala 

krije se toliko stvari koje želim dotaknuti 

(ali ja ne znam na kojem da ih jeziku diram 

kako bi me razumjeli 

pa šutim, samo gledam naokolo )

BEZ NASLOVA (DO SRŽI)

možeš se 
podići 
ili pasti 
uvenuti 
ili cvasti 
ostati ležati 
ili se dići 
vidjeti stvarnost 
ili živjeti u priči 

tvoja je odluka 

kuda i kako ćeš stići 
ti najbolje znaš 
zato se uvjeri prije nego kažeš 
promisli prije nego što slažeš 
put nije lak 
ne pronalazi ga svak´

stazom života kročiti 
znaju samo iskreni 
nije uvijek mirno i spokojno
ali je života dostojno 

DRUGAČIJA

 

misliš da me poznaješ 
dijeliš savjete 
i osjećaš se superiorno
u stvari, ne razumiješ 
da ta planina, to sam ja 
a ti si samo mali miš 
koji trčkara ovamo i onamo 
i nemam ti ništa više reći 
zašutjeti ću, kao tvrdoglavi indijanac 
i sakriti sve svoje vjetrove i snove 
u gustim, tebi nedostupnim krošnjama 
vremešnog baobaba
pokušaš li se popeti, pazi,
u najniže grane slila se trulež, i prijeti 
zato, okreni se na peti 
i nestani, tvoji savjeti nikome nisu potrebni 
odavno sam se već stopila s gustim prašumama 
znam kako prenoćiti na usamljenim , udaljenim stijenama 
i dočekati jutro sama, znam ...
znam, misliš da me poznaješ ...ali 
ja uranjam u gusti travnati tepih bosim nogama 
ti čizmama gaziš moje skakavce 
ja u jezero skačem naglavce 
ti tjeraš komarce 
i misliš da me znaš ...
ja u ranu zoru pogledom ištem sunce cijelo 
ni u podne mi nije vrelo 
a tebi je izgorjelo tijelo 
smežuralo se 
nestalo 
sad na sred bijele ceste stojim 
korake nemirne ždrijebice brojim 
i smješkam se 
a ti si mislio da me poznaješ?