Ostani kod kuće, ostani doma! - Dipl.Ing. Sreto Stojaković Lužanski

Dipl.Ing. Sreto Stojaković Lužanski prvi put je rođen 02.01.1957. u Derventi, svršen agroekonomski fakultet - na Sveučilišnom Univerzitetu Osijek, živio i radio od Osijeka, Beograda, Dervente pa do Austrije, gdje sad broji penzionerske dane. Sreto je srećno oženjen i ponosni otac dva sina, a sada, kada mu je brada sijeda, za pet unučića, nježni je djeda, ali i “Čovjek sa Srca dva ”, jer je od 19. do 21. avgusta na Preobraženje 2013. imao transplantaciju Srca. Uz ljudsku stručnost i dobrotu, božanskom milostivom rukom vođen i po drugi put ponovo rođen pa stoga riječ Srce piše velikim slovom, prima da daje, tako i u drugima traje i opstaje, njegov je moto, prazne ruke, a puna duša i Srce i poeziju i prozu piše, onako kako osjeća i diše, a zastupljen je u više međunarodnih i regionalnih zajedničkih zbirki, antologija i almanaha, za što je dobio i mnoga priznanja, a 2015. Izdao je zajedničku knjigu sa Belmom Omeragić iz Dervente “Sjene sna i nsana -Insanove sjene sna”, a i koautor je knjige-poezije “Romima na dar“ sa Verica Preda iz Vršca u izdanju Udruženja romskih književnika, kao i u međunarodnoj antologiji najlepših pesama sa 27 autora „AŠUEN RROMALEN – SLUŠAJTE LJUDI“ od izdasvača IK RROM Produkcija – Beograd i Udruga za Kulturu i Književnost Humščak – Breznički Humu, objavljivao je u mnogim redovnim, a i u posebnim izdanjima KULTura sNOVA iz Zagreba u međunarodnim zajedničkim zbirkama poezije „Najljepše Ljubavne pjesme“ -2019., te ima nekoliko zajedničkih knjiga sa po 10. -deset autora; „Perom ispisujem dušu“ , „Vezani stihom“-„ Mislima zapisujem pjesmu“.itd., član je i zastupljen u više literarno književnih klubova i udruženja u regionu i Evropi ., još u nadi pozitivne želje živi, s´vjerom u ljubav diše, sa dobrom namjerom piše pripremajući nova izdanja, da se trag trajanja ne izbriše..

ZA SVE DOBROTU SNIVAM I LJUBAV PRIZIVAM

Čovječe, što god da se desi, prema prirodi, svom stvoritelju, djeci, ljudima i prema ljubavi iz koje jesi, ne griješi i znaj, nikakva mržnja ni zlo ničije životne probleme ne može da riješi...

Ljudi i Vi svi,
što se čovjekom zovete, čujte apel i dobronamjerne riječi od Srete
Vrijeme je da se ljubavi i dobru, uz um odazovete,
zar ne vidite, da griješna djela i zle misli uz ružne riječi svuda lete...
Vrijeme je i zadnji čas, za čovječanstva spas, jer svud zvona zvone
ne zaboravimo humane vrijednosti, morala i etike u vrijeme korone
pa učinimo nešto, prije no što nas naša nedjela i mržnja umore.,
iz starostavne knjige postanja, sjeti se samo, Sodome i Gomore
jer te opomene nam govore, da idemo tamo gdje je mrtvo more

Živeći hedonizmom ega, previše smo se nakupili, svakojaka grijeha
a aristipovski krijući se iza želja sladostrašća i licemjernog osmijeha

Postali smo presebični, a bez samilosti i bez Srca
bez razumijevnja i za bližnjega, i čovjeka stranca
a uz materijalno bogatstvo, stisli smo se ko´stipsa
ne videći, da nam i priroda kaže dolazi apokalipsa

Prekršili smo i sve nama, darovane zakone prirode
zloupotrijebili smo moć, i darovano obilje slobode
izgubili smo sva osjećanja za etičnost vrednovanja
na sve strane je hedonizam te raznorazni silni izmi
izgubili smo se, ne vidimo više ni sebe u toj prizmi
svuda narcisoidi, a ljudi, bože oprosti, kao androidi
postala nam je normalnost i ta nastranost i sodomija
i muško se uz muško kao i žensko uz žensko privija
uz ogoljenu seksualnost sjeme mržnje nemoral klija

Čudimo se i pitamo, zašto su te prirodne katastrofe
plamte požari, poplave, zemljotresi, al grmi i sijeva
ma to je samo opominjući znak, svemirskog gnjeva
zaboravili smo, da nam je uloga poslanika darovana
i izaslanika neba, iako su nam tijela iz raja prognana
trebali bi biti brana, između zla i dobra, svakog dana

Čovječe hajde da svi zajedno poštujemo i čuvamo
tu našu darovanu ljepotu i dobrotu u našem životu
zagrlimo uz osmijeh i sunca sjaj i ovozemaljski raj
ne zaboravimo ni pretke, al´pomislimo na potomke

Živimo, uživajmo, ali i stvarajmo u svakome trenu
s radošću sanjajmo i dok god imamo tu svoju sjenu
udružimo se a i drugima mnogoliku ljubav pružimo
samo čin, i djelo ljubavi, može ovaj svijet da izbavi

S´neba
znak su poslali, da mi tu u horizontali, ovozemaljski mali
mislimo što smo nešto spoznali, da smo moćni u vertikali
bez obzira ko smo, što smo, bili bijeli, crni, žuti ili garavi
važno je, da i u hedonizmu budemo epikurejci, ljudi pravi
nastojmo kao ljudi biti u tijelu i Srcu i umu i u duši zdravi
vjerujmo u čin dobrote i u moć ljubavi, to će da nas izbavi

LJUBIMO, POŠTUJMO I ČUVAJMO SVAČIJU SLOBODU I PRIRODU I S´ LJUBAVLJU DARUJMO SVAKO DIJETE, SAČUVAJMO MIR U SVAKOM UGLU PLANETE ♥

TRAG U KLICI ŽIVOTA

Božanskom svjetlošću kad se sljube srodne duše i tijela od njih dvoje, tad i prirodne moći spoje čari svoje, uz iskru nebeskog sjaja, pojavi se univerzalna svjetlost iz duhovnog raja, tad, rasprši se u nama i strah i smrtna tama i počinje da klija klica života sama..

Bez ljubavi kad se nešto zgodi

sve to nestane, kao`trag u vodi

ali tamo, gdje ljubav kolo vodi

tu se život njenim plodom rodi.

Kada u toplini sunca, strast sija

tada u zjeni zablistala iskra i sjena

željom strasti grle se čovjek i žena

zatrepere uz mirisnu laticu rosnog dodira

uzdahom raspeti između nebeskog nemira

nježna im duša, drhtavo Srce obavija

slast i miris nektara tijelo opija

žudno tučak se uz lat privija

i užiljen korijen izvija

plačom ljubavne sreće

svjetlost životnu snagu iz tame kreće

obljubljena plodnošću tla, klica izbija.

NA NOĆIŠTU STRANOM SE BUDIM

Budim se u tami, sjene svjetlosti i ja sami. Osjećam je u snu i poželih da je upitam, al´ona mi nježno przbori, ćuti, ćuti, uživaj, ništa ne govori, pusti da te ljubav čarima dvori...

Noćas želim biti samo žena i na tren sjena, samo tvoja sjena, svjetlosti moja..

U tami, sjene svjetlosti igraju...

gledam, nebom mjesec zvijezde dira

mistične strune svjetlosti titraju

snježna vila na bijeloj harfi svira

Noć tiha, bjelinom snježna, blista inje il`mraz što se bijeli

rasula se u meni strast, sva nježna, čiji pehar noćas ispih cijeli

Posvud čar, čulnog mirisa i vatrenog plama,

nektar slada još se u meni slama

sjećam se, zemlji sam se klanjao

kroz trepavice raskoš raja sanjao...

Kosom me prekrila žudnja njena