20.04.2020.
Poezijom protiv Korone

Ostani kod kuće, ostani doma! - Dražen Marek

 

Dražen Marek rođen je 29.12.1965. u Bjelovaru u Hrvatskoj. Završio je Elektro školu i radi već dugi niz godina na platformama u sjevernom Jadranu za firmu INA. Dražen je ljubitelj poezije a u slobodno vrijeme pjesme raznih autora čita na svoj specifičan način i snima ih i objavljuje na YouTube stranici : https://www.youtube.com/feed/my_videos . To radi već 11 godina. Zadnjih nekoliko godina je i sam počeo da piše i to pretežno ljubavne tekstove. Godinama sudjeluje na raznim pjesničkim druženjima.

 

ZAŠTO VAŠE TIJELO NIJE U MOJIM RUKAMA?

 

Zašto ste prekrasna ženo
često tako tužnog pogleda?
Zašto Vaše lijepo lice
krase bore tuge i loših uspomena?
Zašto u Vašim riječima
osjetim nesretnu prošlost?
Tisuću zašto...
Morao sam jednom i ja
smoći snage da Vam priđem
i da Vam kažem kako ste mi neopisivo lijepi.
Kako mi se na Vama sviđa
svaki vaš djelić za mene skladnog tijela.
Zar taj koji Vas je prije ljubio
nije vidio što ima u svojim rukama?
Zar je slijep kod očiju svojih bio i ostao?
Nemojte se na mene ljutiti draga gospođo
što Vam sve ovo govorim na ovaj način
Jer ja sam samo običan čovjek
koji Vam se divi kao što se
svaki muškarac treba diviti ženi
koja mu se sviđa
i koji se nada i želi Vam samo ponovno
vratiti osmijeh na to prelijepo lice.
Ja sam samo muškarac koji želi
da se te bore koje ponosno nosite godinama
razvuku ispod sjajnih i lijepih očiju u osmijeh
Da tu tužnu i nesretnu prošlost
zakopate u svom vrtu uspomena
i da sa mnom jednog dana
vedra i nasmijana lica pričate svima o tome
kako Vam je jednom davno prišao jedan gospodin
i rekao: Izvinite gospođo?
Zašto Vaše prekrasno tijelo nije u mojim rukama?

 

LJUBAV SE GLEDA U OČI

 

Ponekad mi dođe da zatvorim oči
kad osjetim njene usne na mojima...
da je samo pustim da mi pruži
da osjetim sve svoje nježnosti
koje drži u sebi za mene...
No ona ne bi bila ona
da me ne prodrma tada
i da mi ne kaže na uho
onako tiho, šapćući:
Otvori oči....
Jesi me čuo?
Ne žmiri...
Gledaj me dok me ljubiš...
Gledaj me dok mi govoriš...
Gledaj me dok me voliš...
I otvorim tada oči... Što ću?
I ugledam ju kako je onako mala
nasmijana lica, prekrasnog izgleda,
stavila knjige na pod, stala na njih
da mi bude u ravnini i otvorenih očiju
ponudila svoje usne da ih ljubim,
svoje tijelo da ga diram...
S njom sam naučio...
Da se u oči gleda ljubav...
Da se na ljubav ne žmiri...
S njom sam stvarno
mnogo toga naučio…

 

 

ŽENU NIKAD NE SMIJEŠ PRESTATI MAZITI

 

 

Ženu nikada ne smiješ prestati maziti.

Ona od toga živi.

Od svakog nježnog dodira

koji joj uputiš sa svoje strane.

Pa bio on i onaj slučajni

onako u prolazu, nehotice.

Zapamti čovječe:

nježnim dodirom po njenoj koži

izvlačiš negdje davno potisnuti osmijeh,

a njen osmijeh i blago nakrivljena glava

koja se miče onako u stranu od tog dodira

znak su da si joj produžio život.

Vi ćete žene po tome znati

koliko vas vaš čovjek voli

i koliko vas dugo želi uz sebe.

po dodiru.

Svi znamo da se premalo

u današnja vremena govori:

volim te.

Pogotovo muškarci.

Takvi smo što ćemo sada.

No pokušajmo to sve nadoknaditi

dodirom, pogledom i djelima.

Žena je najsretnija kad se sve to objedini.

Kad je zagrliš,

rukama dodirujući njeno tijelo

i priviješ uz sebe,

pogledaš u te njene lijepe oči

i kad joj kažeš da je voliš toliko

da bez nje život nema smisao,

da je ona sve ono što si tražio od života.

Zapamti čovječe.

Ženu nikada ne smiješ prestati maziti.

Ona od toga živi...