Ostani kod kuće, ostani doma! - Ibrahim Honđo

Ibrahim Honđo, rođen je 1948. godine u Jablanici, BiH, Jugoslavija. Piše na srpsko-hrvatskom i engleskom jeziku. Do sada je objavio 30 knjiga od čega 9 na engleskom jeziku. Honđo je objavio i po jednu zajedničku knjigu pjesama sa Vesnom Kerečki i Tatjanom Debeljački. Zastupljen je u preko trideset pjesničkih antologija objavljenih u Evropi, Azijii i Sjevernoj Americi.  Pjesme su mu objavljivane u novinama, književnim časopisima i na radio stanicama u nekoliko evropskih zemalja, te u Kanadi i USA. Za svoj književni rad nagrađivan je nekoliko puta. Poezija mu je prevođena na talijanski, koreanski, slovenački, poljski, španski, mongolski, bahaza (Malezija) i njemački jezik. Živi i stvara u Vankuveru, Kanada.

BRATIMLJENJE

Brate se aveti i orgijaju svijetom

igraju ratna kola pred očima ubogog puka

što u njihovo ime i za njihovu dobrobit

prebrojava svakodnevno krvna zrnca

nedužno stradalih u prošlim vjekovima

pusti svoju pticu da leti čovječe

ne obuzdavaj je dok iz nje svjetlost žari

ne dozvoli da na nju padne crna mrlja

jer sve se računa po svjetlosnim godinama

na ovom neukom svijetu punom tajni

neću umrijeti u ovom raščerečenom danu

moja je draga udaljena milione svjetlosnih godina

i ne mogu je stići skrštenih misli

poletjet ću joj u zagrljaj ovoga trena, poput žar ptice

i već sutra je ljubiti tamo gdje je jučer bila nedokučiva

preletjet ću sve svjetlosne godine

samo da bih sebi udovoljio

o sfingo svjetlosti oprosti mi za ovu drskost

za ovu veliku sebičnost i samovolju

ali ja jedino mogu i znam živjeti kad volim

MOLITVA ZA TVORCA SVIJETOVA

Svakog dana probudim bijes u sebi

zbog nemoći

da zaustavim krvoproliće

i obuzdam pohlepu

svakog dana probudim bijes u sebi

što ne mogu nahraniti gladne

koji postaju kost i koža

svakog dana probudim bijes u sebi

što ne mogu nahraniti bogate

koji su se dobrano potkožili

moja nemoć usidrena u nemoći bogova

lebdi kao mrtva straža u pjesmi

i čeka da bogovi ojačaju

i ožive u tijelima onih što siju strah planetom

nadam se da će ih moja pjesma pobijediti

o tvorče svjetova, molit ću se za tebe

da ne umreš u pjesmi

SAN O SLOBODI

Silaze anđeli s neba u kolonama

blago mašući velelepnim krilima

svete njegovo ime u svakoj čestici zraka

ja negdje na pola puta između biti i ne biti

začuđeno gledam i čekam

da me neko izvede iz ovog mraka

a On sav u oreolu od brezovih grana

na posljednjem crvenom oblaku

dolazi s osmjehom  Svemogućeg

koji je učvrstio svoj tron

u danu

u kojem je nestao i posljednji trag mraka

dižem se iz pepela uzdignutih ruku visoko

u očima nosim svjetlost Karpata

letim mu u susret kao ptica, kao soko

slijećem pored njega na rub oltara

i radoznalo gledam svaki osmijeh

pogled i pokret neprikosnovenog vladara

smiješimo se

ne padamo ničice, ne klanjamo se

napokon nirvana

uzviknem

od tog uzvika svemir se zatrese

zadrhtah iznenađen

i probudim se iz sna o slobodi

u snu je sve moguće