Ostani kod kuće, ostani doma! - Ilija Todorović

Ilija Todorović rođen je u Šnjegotini gdje je živio do završetka osnovne škole potom odlazi na školovanje u Banja Luku gdje gdje je osnovao porodicu i tu ostaje i piše poeziju.

Njegovi radovi su nagrađivani i objavljivani i dosta zbornika u Srbiji i R.Srpskoj. U Ljubljani je osvojio specijalno priznanje i medalju za modernu poeziju u SAVEZU SRPSKE DIJASPORE SLOVENIJE.

Nastupao je na mnogim knjževnim susretima gdje

 osvajao nagrade, priznanja i zahvalnice.

Pjesme su mu prevođene na engleski, mađarski i rumunski.

Sad je penzioner piše i zbirka mu je u pripremi.

Dane provodi u igri sa svojih petoro unučića.

ISPOČETKA

Šta još treba da se desi?!

Da bi um nam proradio;

da idemo pravim putem,

što Bog nam je podario.

Šta još treba da vidimo?

Šta vidjet´ se još to treba,

zar smo slijepi - zar smo gluvi,

na poruke  moćne s neba.

Koje moći da nas smire,

da nam srca budu čista,

da krenemo putem  pravim ,

putem moćnog - Boga,  Hrista.

S neba snažna opomena,

na upit se s bolom stavi,

s nevidljivom jakom silom,

ponovo nam Bog se javi.

Zastanimo, dokle dalje,

stiže praznik Vaskrsenja -

On poruku s neba  šalje :

" Krenite tad - ispočetka "!

KAKO BIH

Eh kako bih sada poletio,

mislima sam sada takvim vođen,

napio se vode sa bunara,

u toj kući gdje sam davno rođen.

Sletio bih na košene njive,

natopljene znojem punim muke,

u hladu bih jeo plave šljive,

staru majku ljubio u ruke.

Slušao bih slavuja i ševu,

dok iš´o bi´ kroz stare sokake,

radovao ispod sača hljebu,

a dok Sunce pušta prve zrake.

A noću bi bdio s mjesečinom,

dok žubori iza brda potok,

kupao se nebeskom vedrinom,

raste srce - k´o da ima otok.

E kako bih sad bio tamo,

na vratima majka širi ruke,

e živote preduboka rano,

na čelu si izrezao muke.