Ostani kod kuće, ostani doma! - Marija Tadić

Marija Tadić je rođena u barskoj opštini 26.10.1982. godine i kćer je Mila (Bata) Tadića (porijeklom iz Nikšića) i Olivere Budimić (porijeklom iz Bara). Pohađala je osnovnu školu „Anto Đedović“ u Šušanju, zatim gimnaziju „Niko Rolović“ takođe u Baru. Nakon toga odlazi u Podgoricu na studije programiranja na Tehničkim fakultetima Univerziteta Crne Gore, zatim Višu poslovnu Beogradsku školu u Baru, nakon čega završava licencu za Turističkog vodiča u Budvi. Od kraja 2014. godine se seli u Herceg Novi udajući se za Mladena Radovića (porijeklom iz Nikšića) gdje živi i radi do dana današnjeg. U poslovnom smislu je radila za razne privatne firme, a oprobala se i kao samostalni preduzetnik. Osim toga njeguje razne hobije među kojima su: filatelija, dekupaž, slikarstvo, izrada grafičkih rješenja, izrada bižuterijskog nakita.

Ova mlada mama ulaže u svoje sposobnosti i pohađa razne kurseve po pitanju sticanja vještina koje joj mogu pomoći u pronalaženju prave vokacije i od decembra 2018. godine je postala reiki praktičar prvog stepena. Bila je član Ženskog Akademskog hora od 2004. godine u svom rodnom gradu (kasnije hor „Antivari Musica“) čiji su nastupi bili zapaženi u sali Niže Muzičke škole u Baru, kao i na „Barskom Ljetopisu“ čiji snimci postoje na njenom kanalu.

Prvi Marijin zapaženi literarni rad je štampan na susretu mladih literata na Cetinju daleke 1997. godine – pjesma Moj Zavičaj. Nakon toga njena rima dobija na težini i značaju odlaskom u nepoznatu sredinu studentskog života u Podgorici bez osmjeljenja da te rime ugledaju svjetlost publike iz sijenke koja ih čita. Sledeći koraci su saradnja sa portalom Montenegrina.net gdje šalje nekoliko kratkih priča iz domena tradicionalne fikcije i psihoanalize (Budi kovač svoje ličnosti, Za sve one tihe ratnike, Recept za smirenost, Najstarija kči.. ) . 2018. godine putem fejsbuka ostvaruje saradnju sa NVO „Nekazano“ gdje djeliće njenih djela konačno mogu da čitaju njeni sugrađani (Časopis „Nekazano“, Zbornik „Pjesnik-Svetionik“). Dio svog opusa, mahom rime postavlja online na svojim blogovima za poeziju http://poezija-by-mt.blogspot.com/ isto tako osmišljava I blog za zaboravljene I nove bajke http://vilovnjachica.blogspot.com/ gdje odnedavno odlučuje da glasovno snima priče I postavlja na podcast kanal. U pripremi je i prva samostalna zbirka pjesama koju se nada da će ugledati svjetlost dana ako ne ove onda iduće godine.

MOJE SUNCE

Očima te gledam mekim,
Ispod predugih trepavica,
Usnicama sočnim cokćem, 
Još malo pa uspavana.

Koliko te volim majko,
Ne opjeva Njegoš velji,
Ta ljubav još nesvjesna,
Srce tvoje poveseli.

Čuperak se moje kose,
Međ´ prstima kočoperi,
Noćas kad me cokiš slatko,
Nosić ću da uperim..

Pogledaću tvoje oči
I borit se sa snom snena,
Hoću majko ja što više
Da ostanem zagrljena.

Prevarićeš mene lako,
Kravicu mi poturiti,
Pustiti uspavanku tanko,
I šištanjem uspavati.

MIRIS POCETKA

Da,

Više ne nedostaješ..

Kao napušten voz stao si na peronu sopstvene gluposti 

ispustio tugaljive izgovore i izdahnuo poslednji krik prekora.

Jesam, 

sposobna sam..

za sve ono što si mislio da ne mogu.

Smogla sam snage da volim više i jače 

od uragana tvojih izlizanih mačo forica i fazona.

Tako je.

Dok mi se krezubo smiješ iz stanice 

koju si prikazivao kao posebnu destinaciju,

ja stamena stojim na pramcu broda 

koji plovi u zalazak novih pobjeda i avantura.

Tvoj smijeh ne zasjenjuje mirnoću moje dostojanstvene figure 

u bonaci osjećanja za koja si smatrao da ih nisam ni vična ni dostojna.

I za kraj,

Vjerujem ti.. da je tvoja istina bila i ostala 

vjerna samo tebi, projekciji koju si htio za mene 

a koju sam sama prevazišla.

VESNA

Za tebe sada dišu šume,
jedino proljeće očarati te um’e,
sa lišćem u kosi,
ono mi nosi,
jak miris jorgovana,
na obali rijeke tek ubrana..

Nečujnom prisustvu ja radujem se tvom,
kad ruka mi tvoja dotakne ramena,
kad zagrli me snažno,
tvoja hrabra sjena
i osmjeh ti se prospe
po mladoj djetelini..

Osoba si draga
ti moj slatki rode,
što iz ovog svijeta u blaženi ode,
radujem se svakom hodočašću tvom..
koraci su tvoji k’o arija zvona,
jaki a čujni samo srcu mom..

Tvoje tajno ime je pčela,
ti si saće radosti za nas prela,
tiho, nečujno hodala si u tuzi,
ne davši usudu da raduje ti se suzi..

Tvoje sad je saće ostalo pusto,
al´ ja još čujem duha tvoga hod
koga s pravom blagoslovi Bog,
dok pjesmu ti pjevahu svitaca sto..

Srce još ti vapi za susretom našim
osjetim to dok gugutka guče
mnogo teških dana dijelismo juče
da bih mogla da zaboravim..

Utjehu nađi u tom plahom vjetru
što danju nježno miluje mi kosu
kad na nju tiho, u osvit dana
lipa spusti mirišljavu rosu..
Pogledaj me kad ovlada noć
kroz sjaj zadnjih treptavih zvijezda
i u san ću vidjeti ja lik tvoj,
nade u susret - to je moć..

Posvećeno Vesni Đurđević in Memoriam 04.06.1999.