Milo Radov
Podgorica, Crna Gora Završio je ETF. Živi i radi u Podgorici.
BOSONOGA
Najlepša planina
u svakom snu ti.
Peć, pa peć. Pa njina.
A jezero sluti.
Vid dalek.Gori.
Put tamo teče.
Sa strane izgori
od kojih uteče.
A noć, i gore crne,
ljubavi još nenazute
zovu te. I obrne
svaka prošla godina u te.
ZABORAV
Ne znam ni ko si, ni gdje si sada,
ni da li na onu prošlu ličiš,
ne znam više ni pođe l׳, ni kada,
ni da l׳ si stvarna, il׳ samo sličiš.
Ni ko te vratio u misli crne,
sve noći u dane – pa dovijek,
ni da l׳ će neko da te vrne
zadnjem času – da budeš lijek!
Postanju pravom koga da vratim,
priklonim prošlim zakonima.
Ne znam kako, ni gdje, da svratim,
i tamo da li će da te ima?
Ko zna u koju si dimenziju,
u koju ja sam zalutao.
Ne znam nadanja da li smiju
tražit te tamo gdje sam stao.
Ne znam ni ko si, ni gdje si sada,
ni da li na onu prošlu ličiš,
ne znam više ni pođe l׳, ni kada,
ni da l׳ si stvarna, il׳ samo sličiš.
TI NISI ONA
Ti nisi ona što pričaš da si,
tvoje su tanane u duši vene,
satkana od majskog cvijeta sva si,
dokaz da ništa ljepše od žene.
Al׳ ko sam ja o tebi da sudim,
čistoću suze ti da zamutim.
Ja tu sam samo da ti se čudim
i bijeg od mene da naslutim.
Pa sam se sažeo u tvoje ruke,
u jedno oko, vidim, stao,
raspetom iz grudi da čuješ zvuke
i kažeš da l׳ sam ih uludo slao.