Miroslav Tičar је pjesnik, putnik, istraživač ljubavi. Izdao dvije pjesničke zbirke POPOTNIK i TAM PREKO IN ČEZ. Piše u glavnom liričnu, refleksivnu poeziju. Zanima ga istraživanje svoje duše, svoje biti i ne samo onoga što se vidi.
Vjeruje u izvorno dobro u ljudima i trudi se više razumjeti i manje osuđivati.
Organizator pjesničkih susreta u Kostanjevici na Krki. Piše na slovenskom i hrvatskom jeziku. I prevodi iz hrvatskog i srpskog jezika. Preveo jednu pjesničku zbirku srpske pjesnikinje Hane Gadomski.
Živi v Velikom Mraševu, opština Krško, Slovenija.
UDISAJ BLIZINE
Diši jogijskom vještinom mačke
da ne izgubiš smisao kruga
u kome su upleteni svi meridijani
našeg postojanja i susreta
Vapi za zrakom ljubavi
koji ispunjava ljetne želje
i prostore bijelih labuda
na visoravni čarobnog života
Nemoj se hvatati za rime
koje ne vode ka Nirvani
jer smo svojo pokoru odradili
u prijašnjim životima
Samo hodaj za nilskim konjima
uplati svemirsku srećku
zanjiši svojim bokovima
i predaj se ovom trenutku.
POVEJ MI
Povej mi koliko tehta bližina srca
in kako diši čas.
Kako se splete nogavica topline
in kdo bo nekoč mislil na nas.
Vse bom prilepil na platno neba
da ne bo treba počez do nebes.
Ko najdem nasmeh, ki se smehlja
ga gotovo povabim na ples.
KAŽI MI
Kaži mi koliko težinu ima bliskost srca
i kako miriše vrijeme.
Kako se ispletu čarapa topline
i hoće li neko misliti na mene.
Sve ću zalijepiti na platno nebesko
tako da ne treba do neba po preko
kad pronađem osmjeh koji se smiješi
ću ga sigurno na ples pozvati.
MIRIS PIDŽAME
Na violini vrjemena
nepoznati guslač plete
melodiju mjesečevih sjena
dimenzije se prepliću
kad želim ustanoviti svoj domet
demoni iz podruma bi
željeli ukrasti osmjeh
i sasvim nepotrebno
klepeću s kostima
potpuno su nemoćni
kao dijete
što se svoje sjene boji
kad me pitaš
što moja duša želi
sa iskrom u očima šapnem
da mi pidžama opet
na tebe miriše.