Ramiz Šaćirović
Rođen 11. VII 1949. god. u selu Ruđa (opština Tutin). Po zanimanju je profesor je zika i knji žev nosti u OŠ „25. maj“ Melaje. Pored re dovnog posla bavi se i etnologijom, etno genezom, hi sto rijskom prošlošću, kao i pisanjem kratkih formi, a naročito pi sanjem dječijih kratkih priča i poezije. Objavljuje po raznim časopisima i književnim publi ka cijama. Zastupljen je i u školskim sadržajima na bosanskom jeziku. Objavljivao u desetine književnih časopisa i publikacija širom Srbije, Crne Gore, Hrvatske i drugih. Ramiz živi, radi i stvara u selu Melaje na Koštampolju, obronku Pešteri.
Objavio osam naslova: dvije zbirke ljubavnih pjesama, četiri knjige proze, jednu knjigu za djecu i dječiju ilustrovanu priču:"Zečija dolina", 2005. god. Sandžački intelektualni krug (SIK), "Plavetnilo u poznom svitanju", 2011. god., "Kletva", 2012. god. Beo knjiga, „Ispiću nebo u svitanju", 2013. god. IP Jovan, doo Beograd, roman "Krvavi trag" 2015. godi. KR Balkan i NB “dr Ejup Mušović”, Tutin, zbirka pripovjedaka “Vasika i druge priče Koštampolja” 2017. g. KR Balkan, NB “dr Ejup Mušović”, Tutin, “Šaljanske legend i druge priče”, 2017. god. KR Balkan, NB “dr Ejup Mušović”, Tutin. “Trojan“ priče i pjesme za djecu, 2018.god. KR Balkan, BNV, NB „Ejup Mušović“ Tutin, Drugo izdanje pripovjedaka “Kletva” KR Balkan, Bg i NB “dr Ejup Mušović” Tutin, roman SUZA, izišao iz štampe, u izdanju “Priroda i baština”, - Rožaje, 2020. god., Pripremljena zbirka ljubavnih pjesama Slast čekanja.
PLAČNE OČI U ZORI
Da li su ti oči plačne i tužne
kad se zora javi
a nismo jedno pored drugog?
Da li tada pomisliš
na naša vrela milovanja,
koja ni noćas nisu spavala sa nama
da nam budu drug.
Koliko je takvih zora svitalo,
koliko puta oči bile plačne,
koliko puta tjela željela milovanja,
usne poljubaca,
da bismo probudili usnule pjetlove
da najave dan
kako bismo nastavili tamo gdje smo stali.
Koliko puta si poželjela
da dan nikad ne ode
i da ostane naš vječiti drug,
jer noć ne okusismo koliko želesmo.
Sve naše želje su u trenucima
kada se sretnemo,
ljubav nam je tada
poput šumskog požara
i svom snagom nam podgrijava tjela.
Tada poželimo da dan nikada ne pobjegne
nego da nam bude vječiti drug.
SAMO AKO TI JAVE
(Moto. M. Antić)
Ako ti jave
da umro sam jednoga dana
znaj da je to od tuge
i nemoj me pohodit
jer će mi i mrtvome
suza okvasiti bore.
Ako ti jave
da otišao sam na onaj svjet
ne hrli, pusti me
da rahat otputujem
bez povratka
nisam imao kome da se vratim.
Ako ti kažu
da pominjao sam ti ime zadnjim dahom
i da sam sa njim na usnama
ispustio dušu
i odnio ti ime sa sobom,
neka ostane neokrnjen tren
kako bih lakše podnio bol.
Ako ti slučajno jave
da pošao sam
na nekakav daleki put
ni suza iz oka ti
nemoj da krene
jer ćeš mi poprskati dušu i srce
koji su tvoji bili i tako ostali
do zadnjeg časa.
Ako umrem
oprosti pre nego mi priđeš
jer ću i mrtav osjetiti da si tu
i da ti praštam sve.
Oprostio sam ti sve
i ljubav, i nadu, i pripadanje,
i bol srca, i duše jecaj
pa živi bez straha
da oprosta nije bilo.
Ako ti jave
da se iz rake začuo glas,
kriku sličan,
i da se izgovara tvoje ime,
znaj da i u mom grobu
odnijeh ljubav moju
jer je nisam imao kome ostaviti.
RADO SE SJEĆAM
Ko da se ne sjeća
dana u trena
kada smo žnjeli
poljupce ko klasje
tjela drhtala
ko na vrbi lišće
kada ga vjetar
miluje i njiše.
Ko da se ne sjeća
toplih tjela
koja su drhtajem
punim ljubavi nudila
da poljupci budu
kao polen i med
jer su iz srca
izlazili divni
i slivali se
po tjelima našim
I kad smo bili
kao jedno tjelo
pripijeni, željni
da se stope vrela
bili smo srećni
jer nas ljubav spaja.
U oku tvome
gledao sam slike
kao na platnu
sebe gledah sretan
kako ti ljubav dajem
ti je primaš
puna miline i sreće
dajući se nesebično, strasno.
Milovh ti svaku rječ, osmjeh, dodir
koji mi se nudi
bivajući s tobom
jedno tjelo i jedna duša.