Ostani kod kuće, ostani doma! - Ranko Radojičin Radović

Ranko Radojičin Radović rođen je 1952. godine, u Brezi, kraj Bijelog Polja.

Dela na srpskom jeziku: Miris Tuge, 1984, 2012; U NJedrima Srca, 1986; Ponoć Stvari, 1987; Stih i Strah, 1988; Vučica, 1989, 2009, 2010, 2010; Knjiga Koju Sam Prepisao, 1989; Samousluga za Pse, 1991; Hristanište, 2002, 2017; Vajanje Svjetlosti, 2003, 2017; NJežje, 2007, 2011, 2012, 2014, 2014; Strahor, 2011, 2012, 2012; Labud Pjesma- Izbor, 2014; Evinost, 2017; Hristanište - Vajanje Svjetlosti, 2017, 2018.

Dela prevedena na strane jezike: Vučica, prevod na engleski - She-Wolf, 2009; Vučica, prevod na španski - La Loba, 2010; Vučica, prevod na ruski - Volčica, 2010; NJežje, prevod na ruski, NežnostÑŒ, 2011, 2014; NJežje, prevod na makednoski - Miluv, 2012; NJežje, prevod na makednoski - Nežje, 2014; Strahor, prevod na ruski - Straor, 2012; Strahor, prevod na

makedonski - Straor, 2012; Miris Tuge, prevod na španski - Olor a Tristeza, 2012.

U pripremi za štampu su prevedene knjige: Vučica na nemačkom, poljskom,

beloruskom, azerbejdžanskom i grčkom; Strahor  na ukrajinskom, NJežje i Strahor na engleskom jeziku.

Autor je zastupljen u više od pedesetak antologija i izbora poezije u zemlji i inostranstvu. Pored prevedenih knjiga, pesme su mu prevođene na mnoge svetske jezike.

Ranko Radović je dobitnik više povelja, priznanja i nagrada u zemlji i inostranstvu, između ostalih: međunarodna nagrada Zlatni Vitez i Gramata Centra Nacionalne Slave i Fonda Andreja Prvozvanog. Nosilac je zlatne

medalje N.F.Fjodorova i Viteškog Krsta koji dodeljuje Međunarodna Asocijacija Vitezova sa sedištem u Moskvi. Izdavački savet RPC dodelio mu je specijalnu nagradu Bogorodica Kazanska - zaštitnica Rusije, sa blagoslovom svetoga patrijarha moskovskog i sve Rusije, Kirila.

Dobitnik je nagrade Blagodarje Svetoga Save, Pečat Kneza Lazara, Hatišerif Miloša Obrenovića, povelje i zlatne značke KPZ Srbije i nagrade Jesenjinova Zlatna Jesen. Nosilac je ordena Sergeja A. Jesenjina sa zlatnim vencem. Međunarodni fond Mihail J. LJermontov dodelio mu je gramatu i zlatnu medalju Mihail J. LJermontov. Nosilac je zlatnog ordena za zasluge Rusiji i spomenice Saveza Pisaca Ruske Federacije.

Živi i stvara u Torontu, Kanada.

HRISTANIŠTE

Da Tvoje ime ne liječi —

Uskaču u grijeh iz riječi;

A mene samo Tvoj glas spasava —

A glas dolazi iz zaborava.

Od zlobe što nas niz grlo nosi,

Na strašnoj Golgoti zaplako si —

Da onaj ko te suzom ište —

Prepozna svoje hristanište.

Ti blago Oko, Ti strašni sude,

I kad nijesi, neka Te bude!

Kad svi prevare sjenka da si,

Ti me utješi i Ti spasi.

A znamen grobni — vječna tema,

Neka obmanjuje da Te nema,

I na sva usta zlovijesti,

Da Te, Gospode, neću sresti.

Ako me zlosud ne spriječi,

I ja ću k Tebi iz riječi

Kroz jadikovke i kroz rime —

Da me izbavi Tvoje ime.

Kruži planetom anatema

Da Te u Svjetlosti Živoj nema

I tonu bezbožja — u ludilo.

A šta... Kada Te bude bilo?

NA BERBI SUNCA

Znala je molitve pogleda

Izmijeniti u govor prstiju…

U tkanju zrelih godina

Bila je vjerna svakom mom odlasku

Na počinak.

I oreol je svlačila kad bi vodili

LJubav…

Na berbi sunca, u slavu buđenja,

Goreli smo na suši –

Žedni sokova – prirode…

Duhovni post ponovo nas

Vraćaše početku…

Naše sjeme, zbog kasnog zrenja,

Ne smije da istrune!

I na golim kišama,

I po samoći sibirskoj,

Pokupićemo ljetinu!

Kad ne bi radila ništa naga u haljini,

Izašla bi u polje – zasijano kožom,

I rekla:

“Mjesečina ne nosi haljine;

I odjeća je grijeh, ako me njome

Kori Istina”…

U kolu kad je među djevojkama,

One mi liče – na muškarce.

SNOŽEG

Ko Rim gorim, žeđi obnažena!

Molitve me ostavljaju sama;

Sušom dišem, a vrelim usnama

Žednim, kao vojska poražena...

Sav uzdrhtim na mjesečev sijev;

Slatka zvjeri s dvije vlažne njuške!

Koga noćas čekaš potrbuške

Da zanoći pred tvoj gladni zijev?

Svi zavjeti kako ćeš pobjeći

S blagom koje ženu ženom čini —

Prevariće do pjetlova trećih!

Izdaće ih dojke — u djevojke!...

Ta dva vrela — na slatkoj pričini,

I poljupci!... na ogrkloj sreći.